Tuga Siona

¹Ah, kako naoblači Gospodin u svom gnjevu sionsku kćer! Baci s neba na zemlju Izraelov sjaj, ne pomisli na podnožje svojih nogu u dan svojega gnjeva. ²Ne štedeći ih, uništi Gospodin sva Jakovljeva polja. Poobara u svom gnjevu tvrđave Judine kćeri. Pobaca u prah, oskvrne kraljevstvo i njegove knezove. ³Slomi u žestini svoga gnjeva svu Izraelovu snagu. Potegne natrag svoju desnicu od neprijatelja, raspali se na Jakova kao plameni oganj što sve proždire. ⁴Kao neprijatelj nateže svoj luk, kao protivnik pruži svoju desnicu; što obraduje oko, sve to uništi u šatoru sionske kćeri. Izli svoj gnjev kao oganj. ⁵Kao neprijatelj pokaza se Gospodin, uništi Izraela, uništi sve njegove palače, obori njegove tvrđave, nagomila na Judinu kćer jad na jad. ⁶Pogazi kao lijehu njegov Hram, poruši njegovo Svetište. Gospodin vrati u zaborav na Sionu blagdane i subotu. U svom žestokom gnjevu odbaci kralja i svećenika. ⁷Pogrdi Gospodin svoj žrtvenik, zamrzi svoje svetište. Pusti da padnu neprijatelju u ruke zidovi njegovih dvorova. Snađe ih vika u Gospodnjoj kući kao u dan blagdana. ⁸Gospodin odluči uništiti zidove sionske kćeri. Rasteže mjeračko uže i ne stavi svoje ruke kod rušenja. Ražalosti opkop i zid; tugovali su zajedno. ⁹Utonoše u zemlju njezina vrata; slomi i razbi njezine prijevornice. Kod neznabožaca su mu kralj i knezovi. Nema više zakona. I njezini proroci ne dobivaju viđenja od Gospodina. ¹⁰Šuteći, sjede na zemlji starci sionske kćeri, posuli su prahom svoju glavu, vrećom se ogrnuli. Oborile su k zemlji glavu jeruzalemske djevojke. ¹¹Ispadoše mi oči od plača, moje grudi hoće da puknu. Sav mi je život otet zbog pada kćeri mojega naroda, jer dijete i nejač ginu na gradskim ulicama. ¹²Svojim majkama viču: »Gdje je kruh?« Ginu kao smrtna rana na gradskim ulicama, izdišu svoju dušu na grudima svojih majki. ¹³Što da ti predočim, s čim da te izjednačim, jeruzalemska kćeri? Kakvu ću ti priliku naći da te utješim, djevojko, sionska kćeri? Jer je velika kao more tvoja nesreća; tko da te iscijeli? ¹⁴Tvoji su ti proroci navješćivali laž i prijevaru, nisu otkrivali tvoje krivnje, da okrenu tvoju sudbinu. Samo su ti kazivali utvare, da te prevare i zavedu. ¹⁵Nad tobom plješću rukama svi koji prolaze putem. Psiču i mašu glavom nad jeruzalemskom kćeri: »To li je grad za koji su govorili da je najljepši, milina svemu svijetu?« ¹⁶Otvaraju usta protiv tebe svi tvoji neprijatelji. Škripe zubima, psiču i viču: »Ha, mi proždrijesmo! Jest, ovo je dan našega nadanja; dočekasmo ga, doživjesmo!« ¹⁷Završio je Gospodin što je naumio, ispunio je svoju prijetnju koju je davno kazao: razorio je nemilice, razveselio je tobom neprijatelja, učinio je ponosnim tvoje protivnike. ¹⁸O, poviči gore visoko Gospodinu, djevojko, kćeri sionska! Daj da teku tvoje suze kao potok danju i noću! Ne daj sebi nikada mira; neka se tvoje oko nikada ne odmori! ¹⁹Ustani? Tuguj glasno noću, u početku straže! Izlijevaj svoje srce kao vodu pred Gospodnjim licem! Podiži k njemu ruke za život svoje djece, što ginu od gladi na uglovima svih ulica! ²⁰»Gospodine, vidi ipak i pogledaj kome si ovako učinio! Jesu li smjele žene jesti plod svoga tijela, dječicu svoje brige? Je li se smjelo u Gospodnjem svetištu ubijati svećenike i proroke? ²¹Po ulicama leže na zemlji dječak i starac. Moje djevojke i mladići padoše od mača. Ti si ih pobio u dan svojega gnjeva, poklao si ih okrutno. ²²Sazvao si kao na blagdan odasvud one koji me straše. U dan Gospodnjega gnjeva nije bio nitko koji bi utekao i umaknuo. Koje othranih i brižno odgojih, njih mi moj neprijatelj pobi.«