Smrt staroga Tobije

¹Tako završiše Tobijine riječi zahvale. Umro je s mirom u dobi od sto i dvanaest godina te bio sahranjen u Ninivi uz velike počasti. ²Bile su mu šezdeset i dvije godine kada je oslijepio, a nakon što je ponovno zadobio vid živio je u blagostanju, dijeleći milostinju te neprestano blagoslivljajući Boga i veličajući njegovo dobrotu. ³Kad je bio na samrti, dozvao je k sebi Tobiju, svojega sina, i dao mu ove upute: »Sine, odvedi svoju djecu ⁴u Mediju što prije, jer vjerujem u riječ Božju koju je prorekao Nahum o Ninivi. Sve će se to sručiti na Asiriju i na Ninivu. Sve što su najavili proroci Izraela, koje je Bog slao, ispunit će se. Neće izostati nijedno od njihovih proroštava, sve će se ostvariti u određeno vrijeme. U Mediji će biti sigurnije nego u Asiriji i Babiloniji. Znam i uvjeren sam da će se ispuniti sve što je Bog najavio. Tako će biti, jer nijedno od proroštava neće ostati neispunjeno. Naši sunarodnjaci koji žive u zemlji Izraelovoj bit će svi popisani i odvedeni u sužanjstvo iz te divne zemlje. Sva će zemlja Izraelova biti opustošena. Samarija i Jeruzalem bit će prazni, a Božje prebivalište bit će spaljeno i tužno razoreno na neko vrijeme. ⁵Međutim, Bog će im se ponovno smilovati te ih vratiti u zemlju Izraelovu. Oni će ponovno sagraditi Božji dom, ali ne kao prijašnji, sve do trenutka kada će nastupiti vrijeme ispunjenja. Kasnije će se svi vratiti iz sužanjstva te izgraditi Jeruzalem u sjaju. U njemu će biti ponovno izgrađen dom Božji onako kako su o njemu prorekli proroci Izraela. ⁶Tada će svi narodi i svi stanovnici zemlje dolaziti te istinski iskazivati štovanje Bogu. Svi će odbaciti svoje idole i one koji su ih zavodili u zabludu. U pravednosti će zauvijek blagoslivljati vječnoga Boga. ⁷U one dane svi Izraelci koji preostanu i koji se istinski spominju Boga sabrat će se i doći u Jeruzalem. Stanovat će zauvijek sigurni u zemlji Abrahamovoj koja će im biti predana. Radovat će se oni koji zaista ljube Boga, a oni koji čine grijeh i opačinu nestat će iz te zemlje. ⁸A sada vam, djeco moja, zapovijedam: služite Bogu vjerno i činite ono što je njemu milo. Zapovjedite i svojoj djeci da čine pravdu i dijele milostinju, da se spominju Boga te da njegovo ime slave u svako doba, vjerno i svom svojom snagom. ⁹A ti, sine, odseli iz Ninive i nemoj ovdje ostati. Nakon što sahraniš svoju majku uz mene, nemoj ostati nijednu noć više na području ovoga grada. Vidim naime da se u njemu čini puno zla i ovdje ima puno nepoštenja, a nitko se toga ne stidi. ¹⁰Vidi, sine, što je Nadan učinio Ahikaru koji ga je odgojio. Nije li Ahikar bio živ zakopan u zemlju? Međutim, Bog je ispravio nepravdu koja mu je bila učinjena, jer je Ahikar izašao na svjetlo, a Nadan sišao u vječnu tamu zato što je nastojao ubiti Ahikara. Budući da je Ahikar davao milostinju, izmakao je smrtnoj zamci koju mu je bio postavio Nadan, a Nadan je pao u zamku koja ga je pogubila. ¹¹Razmotrite stoga, djeco moja, što daje milostinja, a što opačina – ona donosi smrt. Evo, osjećam kako me život napušta!« Položili su ga na njegov ležaj i Tobija je umro. Bio je pokopan uz velike počasti.

Pogovor

¹²Nakon što mu je umrla majka, Tobija ju je sahranio uz svoga oca. Zatim je sa svojom ženom odselio u Mediju te živio u Ekbatani kod svoga punca Raguela. ¹³Uzdržavao je i poštovao roditelje svoje žene u njihovoj starosti. Sahranio ih je u Ekbatani medijskoj te naslijedio baštinu Raguela i svoga oca Tobije. ¹⁴Uživao je do kraja visoko poštovanje i umro je u dobi od sto sedamnaest godina. ¹⁵Prije smrti doživio je i čuo da je Niniva razorena. Vidio je sužnje iz Ninive dovedene u Mediju, koje je doveo medijski kralj Ahiakar. Tobija je blagoslovio Boga za sve što je učinio stanovnicima Ninive i Asirije. Prije smrti obradovao se propašću Ninive te je trajno blagoslivljao Gospodina Boga.