Tobijin povratak

¹Kad su se približili Kaserinu nasuprot Ninivi, ²Rafael reče: »Ti znaš u kakvom smo stanju ostavili tvoga oca. ³Požurimo pred tvojom ženom i spremimo kuću dok su drugi još na putu.« ⁴Dok su njih dvojica tako zajedno išli, reče Rafael Tobiji: »Drži žuč spremnu u ruci!« A pas ih je slijedio. ⁵Ana je sjedila svaki dan gledajući put kojim se trebao vratiti njezin sin. ⁶Izdaleka ga je ugledala kako dolazi te doviknula njegovu ocu: »Evo, dolazi tvoj sin zajedno s čovjekom koji ga je pratio!« ⁷Uto dade Rafael Tobiji naputak prije nego je stigao do oca: »Znam da će mu se oči otvoriti. ⁸Odmah namaži njegove oči tom ribljom žuči; taj lijek će prouzročiti da popucaju bijele opne i da se oljušte s očiju!« ⁹Ana dotrči do svoga sina, zagrli ga i rekne: »Opet te vidim, sine moj! Sada sam spremna umrijeti!« I brizne u plač. ¹⁰Njegov slijepi otac ustade i teturajući izađe kroz dvorišna vrata. ¹¹Tobija mu dođe u susret s ribljom žuči u ruci, puhne u očeve oči, pridrži ga i reče: »Hrabro, oče!« Zatim stavi lijek na njegove oči i razmaže. ¹²Poslije toga oguli svojim rukama bijele opne s uglova očevih očiju. ¹³Ugledavši svoga sina, Tobija mu se baci oko vrata, zaplaka i reče: »Vidim te, sine moj, svjetlo mojih očiju!« ¹⁴Zatim nastavi: »Neka je blagoslovljen Bog i neka je blagoslovljeno njegovo divno ime! Blagoslovljeni svi njegovi sveti anđeli! Neka se njegovo ime iskaže velikim nad nama i neka budu blagoslovljeni svi anđeli njegovi u sve vijeke! Gospodin me bio udario, a sada gledam svoga sina Tobiju!« ¹⁵Tako Tobija uđe radujući se i slaveći Boga svom svojom snagom. Sin je ispripovijedao ocu da mu je putovanje bilo uspješno, da je donio novac, da se oženio Raguelovom kćerkom Sarom te da je ona na putu prema njima, sasvim blizu gradskih vrata Ninive. ¹⁶Radostan i blagoslivljajući Boga, Tobija se zaputi u susret snahi na vrata Ninive. Ninivljani su se divili kad su ga vidjeli gdje hoda koračajući punom snagom, a nitko ga ne vodi za ruku. Pred svima njima Tobija je priznao da mu je Bog iskazao milosrđe otvorivši njegove oči. ¹⁷Kada se približio Sari, ženi svoga sina Tobije, blagoslovio ju je govoreći: »Dobro došla, kćeri! Neka je blagoslovljen tvoj Bog koji te doveo k nama, kćeri! Neka je blagoslovljen tvoj otac i neka je blagoslovljen moj sin Tobija. Budi blagoslovljena ti, kćeri moja! Uđi sada u svoj dom i neka te prati zdravlje, blagoslov i sreća!« ¹⁸Toga dana silno su se radovali svi Židovi koji su živjeli u Ninivi. ¹⁹Dođoše Ahikar i Nabat, Tobijini sinovci, radujući se s njime.