Sirah 40 — Biblija Šarić

Ljudska bijeda

¹Velika je nevolja dosuđena svakome čovjeku, i težak jaram leži na čovječjoj djeci od onoga dana kad iziđu iz majčina krila, do onoga dana kad se vraćaju k sveopćoj majci. ²Njihove misli, tjeskoba srca, usmjereni su na ono što ih čeka na dan smrti. ³Od onoga koji sjedi na sjajnom prijestolju do onoga koji je ponižen u prah i pepeo, ⁴od onoga koji nosi grimiz i krunu do onoga koji se oblači u grubu tkaninu: samo je gnjev, ljubomora, nemir, razdraženost, strah od smrti, gorčina i svađa. ⁵U trenutku kad počiva na postelji, noćni san mu pomuti pamet. ⁶Ima samo malo, gotovo nimalo počinka i onda leži umoran kao na budnu danu. Muče ga priviđenja kao onoga koji je tek pobjegao iz bitke. ⁷I je li se spasio, tada se probudi i čudi se što se bez razloga preplašio. ⁸Kod svakog bića tjelesnog, od čovjeka do životinje, a kod grješnikâ sedmerostruko više jesu: ⁹smrt, krvoprolića, svađa i mač, zatvor, glad, razaranje i nesreće. ¹⁰Sve je to namijenjeno bezbožnicima, i zbog njih se dogodio potop. ¹¹Sve što dolazi od zemlje vraća se u zemlju, i što je od vode, okreće opet u more.

Prava i lažna dobra

¹²Svako podmićivanje i svaka nepravda prolaze, poštenje traje vječno. ¹³Dobra nepošteno stečena presuše kao potok i zamuknu kao jak udarac groma za vrijeme pljuska. ¹⁴Kad pošten pomaže, veseli se, ali će prijestupnici potpuno nestati. ¹⁵Potomci bezbožnikâ ne tjeraju mnogih mladica i oni su kao nečisto korijenje na vrletnoj stijeni. ¹⁶Trske što rastu u vodi i na obali bilo koje rijeke odstrane se prije svake druge trave. ¹⁷A dobročinstvo je kao vrt raskošan, milostinja traje u vijeke.

Strah Božji vrhunsko dobro

¹⁸Sretan je onaj koji ima dovoljno dobara i posla, ali je sretniji od njih onaj koji nađe blago. ¹⁹Tko ima djece ili utemelji grad osigurava sebi trajno ime. Ali je sretniji od obojice onaj koji ima besprijekornu ženu. ²⁰Vino i glazba razvesele srce. Ali je bolja nego to oboje ljubav prema mudrosti. ²¹Flauta i harfa poljepšaju melodiju. Ali je bolji od toga dvoga umiljat glas. ²²Tvoje oko žudi za milinom i ljepotom. Iznad toga dvoga stoji zelenilo livada. ²³Prijatelj i drug sastanu se u pravo vrijeme. Ali nad obojicom stoji žena s mužem. ²⁴Brat i pomoćnik jesu za vrijeme nevolje. Ali bolje od te obojice spašava milostinja. ²⁵Zlato i srebro podupiru nogu. Ali je bolji od toga dvoga dobar savjet. ²⁶Bogatstvo i moć ulijevaju čvrstoću. Ali je bolji od toga dvoga strah Gospodnji. Kod straha Gospodnjega nema oskudice; s njim ne treba čovjek nikakve druge pomoći. ²⁷Strah je Gospodnji kao raskošan vrt: on štiti bolje od svakog sjaja.

Prosjak

²⁸Sinko, ne provodi prosjačkoga života! Radije umrijeti nego prosjačiti. ²⁹Život čovjeka koji pogleda na tuđi stol ne može vrijediti kao pravi život. Takav onečisti svoje srce tuđim jelima. Čovjek razuman i dobro odgojen čuva se toga. ³⁰Ustima besramna čovjeka slatko je prosjačenje. Ali u njegovoj unutrašnjosti gori kao oganj.