Stav prema liječniku i bolesti

¹Iskreno poštuj liječnika zbog njegovih usluga! Jer je i njega stvorio Gospodin. ²Od Višnjega ima vještinu liječenja, a od kralja dobiva darove. ³Vještina liječnika daje mu da visoko digne glavu, i dive mu se pred velikanima. ⁴Gospodin daje da ljekarije niču iz zemlje. Čovjek ih razborit ne odbija. ⁵Nije li po štapu Bog dao pitku vodu, i tako pokazao svoju moć? ⁶On dade ljudima sposobnost istraživanja, da ga oni slave zbog njegovih čudesnih djela. ⁷Po njima liječnik liječi i umiruje bol, i ljekarnik pravi iz njih mješavinu. ⁸Bog još nije svoja djela dovršio, i od njega dolazi zdravlje na zemlji. ⁹Sinko, u bolesti se ne zapusti! Moli se Gospodinu, i on će te ozdraviti! ¹⁰Odvrati se od zla i radi pošteno, očisti srce od svakoga grijeha. ¹¹Prinesi žrtvu miomirisnu i spomen-žrtvu prinesi ljevanicu od ulja prema svojim mogućnostima! ¹²Ali i liječniku daj neka pristupi, jer je i njega Gospodin stvorio! On ne smije ostati daleko od tebe, jer ti je potreban. ¹³U danom času tvoj oporavak je u njegovoj ruci. ¹⁴I liječnici vape k Bogu, neka im dâ da uspije olakšica i da nađu lijek koji spašava život. ¹⁵Tko griješi protiv svoga Stvoritelja, neka padne u ruke liječniku.

Žalovanje

¹⁶Sinko, za mrtvim prolij suze i započni tužaljku kao onaj koji je pretrpio težak gubitak! Sahrani njegovo mrtvo tijelo kako mu dolikuje, i ne zanemaruj njegova groba. ¹⁷Tuguj gorko! Prolij vrele suze i održi žalost, kako dolikuje, jedan ili dva dana zbog ogovaranja! Onda se tješi u žalosti! ¹⁸Jer iz tuge proizlazi smrt, i duboko žalovanje oslabi snagu. ¹⁹uz nevolju ostaje i žalost, ali prepustiti se siromaštvu znači sebi škoditi. ²⁰Ne predaji srca žalosti, odbij je od sebe i misli na svršetak! ²¹Ne zaboravljaj da nema povratka! Ti pokojniku ne koristiš, a samomu sebi škodiš. ²²Misli da će te snaći ista sudbina kao i njega. Jučer meni, a danas tebi! ²³Daj da s pokojnikom počine i uspomena na njega i tješi se zbog onoga iz kojeg je izišao njegov duh!

Teški rad i pisanje

²⁴Darovitu književniku treba vrijeme smirenosti. Tko ima malo poslovnih obaveza, može se posvetiti mudrosti. ²⁵Kako može postati mudar onaj tko stalno drži plug i ponosi se udarajući volovskim štapom, koji goni goveda i bavi se radom oko njih, a govori samo o mladim bikovima? ²⁶U srcu smišlja kako će brazde izorati i bdije da junicama pribavi hranu. ²⁷Tako je s građevinskim radnicima i nadglednicima, koji rade dan i noć; a oni koji urezuju likove u pečatnjake uvijek se trude da izrade različite ukrase, muče se da izvedu ono što je nacrtano i nastoje rad privesti kraju. ²⁸Isto je tako s kovačem, koji sjedi uz nakovanj i pažljivo izrađuje željezne predmete. Žega ognja topi njegovo tijelo, i on se uporno bori sa žarom iz peći. Udarci čekića stalno mu odjekuju u ušima, i oči su mu uprte u model predmeta. Svim se srcem predaje svome poslu i bdije da bi predmete načinio što savršenijima. ²⁹Isto je tako s lončarom koji sjedi uz svoj rad, okreće kotač svojim nogama, u stalnoj je brizi za svoje djelo, i sav mu je posao pomno pobrojan. ³⁰Rukom oblikuje glinu u određeni lik i svojim je nogama omekšava. On se trudi da je ugladi sjajno i nastoji sačuvati peć u dobru stanju. ³¹Svi se oni oslanjaju na svoje ruke, i svaki je vješt u svojem zanatu. ³²Bez njih se ne zida grad. Bez njih nema stana ni sobe. ³³Ali na skupu naroda njih se ne pita ništa. U zajednici ne igraju nikakve uloge. Ne sjede na sudačkoj stolici, ne razumiju kako se dijeli pravda. ³⁴Ne određuju stegu ni presudu i nisu vješti u iznošenju prispodoba. Ali ulažu snagu u pravljenje zemaljskih predmeta, i njihova je molitva u tome da se bave svojim zanatom.