Sirah 20 — Biblija Šarić

Govori i šuti u pravo vrijeme

¹Gdjekoji je prijekor u nevrijeme. Gdjekoja je šutnja znak razumnosti. ²Bolje je pozvati na odgovornost, nego se ljutiti. ³Tko prizna svoje promašaje, sačuva se od štete. ⁴Tko hoće silom iznuditi pravdu, taj je kao uškopljenik koji nasrće da obeščasti djevojku. ⁵Gdjekoji šuti i vrijedi kao mudar, i gdjekoji je omražen zbog velike brbljavosti. ⁶Gdjekoji šuti jer ne može ništa odgovoriti, a gdjekoji šuti jer zna pogodno vrijeme. ⁷Mudrac šuti do pravoga časa. Luđak i brbljavac ne paze na vrijeme. ⁸Tko govori mnogo, bude oduran, a tko je drzovit, bude omražen.

Mudrac i glupan

⁹U nesreći ima gdjekoji sreću, a gdjekoji je dobitak na štetu. ¹⁰Postoje pokloni što ti ne koriste ništa, i također pokloni što donose dvostruko. ¹¹Ima poniženja što dolaze nakon slave, i ima gdjekoji koji podiže glavu iz poniženja. ¹²Gdjekoji kupuje mnogo i jeftino, ali to sedmerostruko plaća. ¹³Mudrac s malo riječi učini da bude obljubljen, a laskanje je luđaka nekorisno razmetanje. ¹⁴Poklon luđaka ne donosi ti koristi; jer on za uzvrat očekuje mnogo više. ¹⁵On daje samo malo, ali kudi mnogo i razvaljuje usta kao razglasitelj. Danas daje zajam, a sutra ga traži natrag. Takav je čovjek dosadan. ¹⁶Luđak veli: »Ja nemam prijatelja, nitko mi ne uzvraća za moja dobročinstva.« ¹⁷Oni što jedu njegov kruh, loše govore o njemu. Kako često i koliki će mu se narugati!

Razborito se služi darom govora

¹⁸Bolje je ako se spotaknu noge nego jezik. I tako dođe brzo pad zlih ljudi. ¹⁹Riječ u nevrijeme je kao čovjek dosadan. Uvijek se nađe u ustima razuzdanih. ²⁰Prispodoba iz luđakovih usta se prezire, jer je ne izusti u pravo vrijeme. ²¹Gdjekojega oskudica odvraća od grijeha, i takvi ne osjećaju krivnju kada idu na počinak. ²²Gdjekoji sebe upropašćuje iz ljudskog obzira i gubi dušu čak i pred glupanom. ²³Gdjekoji daje svome prijatelju obećanja iz ljudskog obzira i bez razloga učini ga sebi neprijateljem.

Laž

²⁴Laž je sramotna ljaga na čovjeku. Ona se vazda nalazi u ustima razuzdanih. ²⁵Bolji je kradljivac nego sveudiljan lažac; a oba baštine samo propast. ²⁶Ponašanje lažljiva čovjeka je sramotno; sramota ostaje uvijek na njemu.

Odlike i dužnosti mudraca

²⁷Tko je mudar u govoru, izlazi na glas. Razuman čovjek stječe naklonost velikih. ²⁸Tko obrađuje zemlju, umnožava svoje snopove, i tko je obljubljen kod velikih, može popraviti nepravdu. ²⁹Darovi i pokloni zaslijepe i mudrace, i priječe ukor kao brnjica u gubici. ³⁰Sakrivena mudrost i sakriveno blago, što to oboje koristi? ³¹Bolji je onaj koji krije svoju ludost, nego onaj koji taji svoju mudrost.