Treća knjiga

Prazna zemaljska sreća bezbožnika

1 Psalam. Asafov.

²A meni umalo ne klonuše noge, umalo se ne omakoše moji koraci. ³Jer zavidjeh zločincima motreći blagostanje bezakonika. ⁴Oni ne znaju za nevolju, zdravo im je i jako tijelo. ⁵Ne kušaju boli smrtnika i ne muče se kao drugi ljudi. ⁶Zato im je oholost kao ogrlica vrat obavila, odjeveni su u nasilje kao u haljine. ⁷Iz zadebljalih očiju rađa se njihova zloća, srce im je prepuno požuda. ⁸Rugaju se i govore pakosno, i s visine se groze silom. ⁹Svoja usta dižu protiv neba, a njihov jezik puže po zemlji. ¹⁰Zbog toga njihov narod leti k njima i pije u izobilju vodu njihova nauka. ¹¹Govore: »Kako bi to znao Bog? Zar uopće ima znanja u Višnjega?« ¹²Eto, to su bezakonici; bezbrižni i neprestano umnožavaju bogatstvo. ¹³Doista sam uzalud čuvao čisto svoje srce i badava prao u nevinosti svoje ruke. ¹⁴Vazdan me pogađalo zlo i svako se jutro iznova pridizala moja bol. ¹⁵Kad bih pomislio: Govorit ću i ja tako; zaista bih izdao rod tvoje djece. ¹⁶I kada pokušah razmišljati da bih to shvatio, bijaše mi mučno u mojim očima, ¹⁷dok ne uđoh u svetišta Božja i shvatih kako oni završavaju. ¹⁸Jer ti ih postavljaš na klizavo tlo i puštaš da se raspadnu u ruševine. ¹⁹Kako najednom opustješe! Nestade ih, strahotom završiše! ²⁰Kao što slika sna iščezne kad se ti probudiš, Gospode, tako ćeš razbiti njihov lik. ²¹Kad je gorčina izjedala moje srce i bol probadala moje bubrege, ²²bio sam bezumnik i ne shvaćah, kao živinče bez razbora bijah pred tobom. ²³A ipak ostadoh stalno kod tebe, prihvatio si me za desnu ruku. ²⁴Vodiš me po svome naumu i potom ćeš me prihvatiti u slavu. ²⁵A što imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ništa me više ne veseli na zemlji! ²⁶I kad malakše tijelo i srce moje, utvrda i baština moga srca je Bog dovijeka. ²⁷Jer gle, koji se udaljuju od tebe, idu u propast; tko ti je god nevjeran, ti istrebljuješ. ²⁸A meni je dobro biti u Božjoj blizini; uzdanje svoje u Gospodina sam stavio, Gospoda moga, da pripovijedam sva tvoja djela.