Molitva pobožnoga starca

¹U tebe se, Gospode, utječem, ne daj da se ikada osramotim! ²U svojoj pravdi me izbavi, oslobodi me! Prigni k meni svoje uho i spasi me! ³Budi mi stijena zaštite pristupačna vazda; zapovjedio si moje spasenje jer ti si stijena i tvrđa moja! ⁴Bože moj, istrgni me iz ruke bezbožnika, iz šake grješnika i nasilnika. ⁵Jer ti si nada moja, Gospode, ti si od mladosti moje pouzdanje! ⁶Na tebe sam se od utrobe oslanjao, ti si mi zaštitnik od majčina krila. Tebi vazda pjevam svoj hvalospjev! ⁷Postadoh mnogima kao čudo jer si mi bio jak branik. ⁸Usta su moja bila puna tvoje hvale i slaviše te svaki dan. ⁹U doba starosti nemoj me odbaciti; kad me ostavi snaga, ne zapostavi me! ¹⁰Jer moji neprijatelji govore protiv mene; koji vrebaju na moj život, dogovaraju se zajedno, ¹¹i govore: »Bog ga je ostavio, progonite ga i uhvatite jer nema nikoga da ga spasi.« ¹²Ne udaljuj se od mene, Bože! Priteci mi u pomoć, Bože moj! ¹³Neka se postide i propadnu koji traže život moj! Neka spopadne stid i sramota one koji traže moju nesreću! ¹⁴A ja ću se svagda uzdati u tebe, umnožavat ću tvoju slavu sve više! ¹⁵Usta će moja navješćivati tvoju pravdu i tvoje spasenje svaki dan, jer u tom ne znam mjere. ¹⁶Doći ću u moći Gospodina! Slavit ću samo tvoju pravednost, Gospode! ¹⁷Ti si me od mladosti naučio, Bože, i dosad navješćujem tvoja čudesa. ¹⁸Zato me u starosti, kad posijedim, ne ostavljaj, Bože, dok ne navijestim budućemu pokoljenju tvoju moć, svima potomcima tvoju jakost, ¹⁹i pravednost tvoju koja seže do neba, Bože. Ti si učinio velike stvari. Bože, tko je kao ti? ²⁰Ti koji nam dade doživjeti mnogu muku i nevolju: oživi me opet! Izvedi me iz bezdana zemlje! ²¹Uvećaj moje dostojanstvo i udijeli mi utjehu! ²²Tada ću te slaviti uz harfu zbog tvoje vjernosti, Bože moj. Svirat ću ti uz citru, Sveče Izraelov! ²³Slaveći te, klicat će ti moje usne i moja duša koju si spasio! ²⁴I jezik će moj svaki dan slaviti tvoju pravdu jer postiđeni su i posramljeni koji traže moju nesreću.