Spasitelj, kralj Siona i čitave zemlje

¹Zašto se bune puci i narodi kuju lude naume? ²Skupljaju se zemaljski vladari, i knezovi vijećaju među sobom protiv Gospoda i njegova Pomazanika: ³»Rastrgnimo njihove okove i zbacimo sa sebe njihov jaram.« ⁴Onaj koji stoluje na nebu, smije se, Gospod im se podruguje. ⁵Tada im govori u svojoj ljutnji i zbunjuje ih svojim gnjevom: ⁶»Ja ustoličih svog kralja na Sionu, svojoj svetoj gori!« ⁷»Objavljujem zapovijed Gospodnju. Gospod mi reče: Ti si moj sin, ja te danas rodih. ⁸Zatraži od mene i dat ću ti u nasljedstvo narode i u posjed krajeve zemlje! ⁹Vladat ćeš nad njima željeznom palicom i razbit ćeš ih u komadiće kao posudu lončarsku!« ¹⁰Sada, o kraljevi, budite razboriti i vi se, zemaljski suci, opametite. ¹¹Služite Gospodu sa strahom, častite ga s trepetom, ¹²da se ne razgnjevi i da ne propadnete na putu, jer se njegova srdžba brzo rasplamti. Blago onima koji se u njega uzdaju!