Božji blagoslov u ratu i miru

1 Davidov.

²On je ljubav moja i tvrđava moja, moje utočište i moj izbavitelj, štit moj u koga se uzdam; on mi narode podloži! ³Gospode, što je čovjek da se brineš za njega, što je sin čovječji da ga se spominješ? ⁴Čovjek je kao dah; njegovi su dani kao sjena što nestaje. ⁵Gospode, prigni nebo svoje i siđi! Takni gore i zadimit će se! ⁶Sijevni munjom i rastjeraj ih! Odapni svoje strijele i smeti ih! ⁷Iz visine ispruži svoje ruke! Oslobodi me i izbavi iz silnih voda, iz ruku sinova tuđinskih! ⁸Njihova usta laži govore; desnica njihova krivo se zaklinje. ⁹Bože, pjevat ću ti pjesmu novu! Svirat ću ti na harfi od deset žica. ¹⁰»Ti daješ pobjedu kraljevima. Ti si izbavio Davida, slugu svoga, od ljutoga mača.« ¹¹Oslobodi me i spasi iz ruku sinova tuđinskih! Njihova usta laži govore; desnica njihova krivo se zaklinje. ¹²Nek sinovi naši budu kao biljke što visoko rastu od mladosti svoje, a kćeri naše kao stupovi isklesani što Hram ukrašavaju. ¹³Žitnice naše nek budu pune obiljem plodova svih vrsta. Naše ovce množe se na tisuće i na stotine tisuća na poljima našim. ¹⁴Naša goveda nek budu tovna bez nesreće i nezgodna poroda. Nek ne bude plača po našim ulicama. ¹⁵Blago narodu kojem se to dogodi! Blago narodu komu je Gospod Bog njegov!