Pohvala Sveznajućeg

1 Upravitelju pjevačkoga zbora.

Davidov. Psalam.

²Ti znaš kad sjednem i ustanem; izdaleka ti poznaješ misao moju. ³Moje hodanje i počivanje ti odmjeravaš, svi moji putovi tebi su znani. ⁴Još mi ni riječ na jeziku nije došla, a ti je, Gospode, već poznaješ. ⁵Straga i sprijeda ti me okružuješ i stavljaš na mene svoju ruku. ⁶Odveć je čudesno to znanje za mene, preveć visoko da bih ga shvatio. ⁷Kamo da odem od duha tvojega? Kamo da od tvog lica pobjegnem? ⁸Ako na nebo uziđem, ti si tamo; ako se spustim u Podzemlje, gle, i ondje si. ⁹Ako uzmem krila zore i nastanim se moru na kraj, ¹⁰i ondje bi me ruka tvoja pratila, i tvoja desnica bi me prihvatila. ¹¹I ako kažem: »Jest, nek me tmina zastre, nek svjetlo oko mene noć postane«, ¹²ali ni tmina tebi nije tamna, noć je svijetla kao dan, tmina je za tebe kao svjetlo. ¹³Jer ti si stvorio moje bubrege, satkao me u krilu moje majke. ¹⁴Zahvaljujem ti što sam predivno i čudesno stvoren; veoma su čudesna tvoja djela; sasvim poznaješ dušu moju. ¹⁵Kosti moje ne bijahu ti skrivene kad nastajah u tajnosti, otkan u dubinama zemlje. ¹⁶Oči me tvoje vidješe kao zametak; u knjizi su tvojoj zapisani svi moji dani, što su bili unaprijed određeni, kad još ne bijaše ni jednoga. ¹⁷A meni, o Bože, kako su predivne tvoje misli, kako im je nedokučiv zbroj! ¹⁸Da ih brojim? Više ih je nego pijeska. Ako im se kraju približim, još mi ti preostaješ! ¹⁹O Bože, kad bi htio ubiti bezbožnika! Nek odstupe od mene ljudi krvoločni, ²⁰koji o tebi zlobno govore; tvoji neprijatelji lažno se zaklinju. ²¹Zar da ne mrzim one koji tebe mrze, Gospode, i da ne prezirem one koji se bune protiv tebe? ²²Ja ih mrzim mržnjom dubokom; smatram ih svojim neprijateljima. ²³Istraži me, Bože, i upoznaj srce moje! Iskušaj me i upoznaj misli moje! ²⁴Vidi jesam li na zlu putu i povedi me putem vječnim!