Psalmi 109 — Biblija Šarić

Molitva nevino optuženoga

1 Upravitelju pjevačkoga zbora.

Psalam. Davidov.

²Jer usta bezbožna i usta prijevarna na me se otvaraju. Govorili su mi lažljivim jezikom, ³okružili me riječima mržnje, napadaju me ni za što. ⁴Za moju ljubav me optužuju, a ja sam sav u molitvi. ⁵Vratiše mi zlo za dobro, mržnju za ljubav moju: ⁶»Podigni protiv njega bezbožnika! A tužitelj nek mu stane s desna! ⁷Kad mu se bude sudilo, nek iziđe kriv! A njegova molitva nek mu se u grijeh upiše! ⁸Njegovih dana neka bude malo! Njegovu službu nek drugi dobije! ⁹Djeca njegova neka siročad postanu, a žena njegova udovica! ¹⁰Nek mu djeca njegova skitnice postanu, prosjaci, nek budu protjerani iz svojih porušenih kuća! ¹¹Lihvar nek mu uzme sve njegovo imanje; tuđinci neka mu razgrabe plod muke njegove! ¹²Neka mu nitko ne iskaže samilost, nek se nitko ne smiluje siročadi njegovoj. ¹³Njegovo potomstvo neka se zatre! U sljedećem koljenu nek utrne ime njegovo! ¹⁴Grijeha njegovih otaca neka se spomene Gospod, i grijeh njegove majke nek se ne izbriše! ¹⁵Neka budu svagda pred Gospodnjim očima! Njihov spomen neka on uništi na zemlji!« ¹⁶Jer nije se sjetio činiti milosrđe, progonio je patnika i siromaha i u smrt je gonio čovjeka slomljena srca. ¹⁷Volio je prokletstvo i ono je palo na njega; prezirao je blagoslov pa neka je daleko od njega! ¹⁸Oblačio je prokletstvo kao ogrtač; ono mu je kao voda obuzelo njegovu nutrinu, kao ulje u kostima njegovim! ¹⁹Neka mu ono bude kao odijelo koje ga zaodijeva, kao pojas kojim se svagda opasuje! ²⁰To nek bude od Gospoda plaća mojim tužiteljima, koji zlo govore protiv duše moje! ²¹A ti, Gospode, Gospodine moj, priteci mi u pomoći zbog svoga imena! Spasi me jer puna je dobrote ljubav tvoja! ²²Jer nevoljan sam i siromah; srce je moje ranjeno u meni. ²³Kao sjena koja se naginje ja nestajem; kao skakavca progone me. ²⁴Koljena mi klecaju od posta, tijelo se moje grči od mršavosti. ²⁵Postadoh im podsmijeh; koji me vide, mašu glavom. ²⁶Pomozi mi, Gospode, Bože moj! U svojoj ljubavi spasi me! ²⁷Neka spoznaju da je to djelo tvoje ruke, da si ti sam to učinio, Gospode! ²⁸Nek oni proklinju, ti blagoslivljaj; nek budu poraženi moji protivnici, a sluga tvoj nek se raduje. ²⁹Stidom nek se zaodjenu moji klevetnici. Sramotom svojom nek se ko plaštem zaogrnu. ³⁰Zahvaljivat ću Gospodu iz sveg grla, i usred mnoštva slavit ću ga. ³¹Jer stoji s desne siromahu, da mu život spasi od sudaca.