Vapaj protiv bezbožnika

¹Zašto se, Gospode, držiš tako daleko i zašto se kriješ u vremenima nevolje? ²U oholosti bezbožnik progoni siromaha, hvata se prijevare koju mu izmisli. ³Bezbožnik se diči svojim obijesnim željama, slavi varalicu, a prezire Gospoda. ⁴Ovako drsko misli bezbožnik: »On ne istražuje! Nema Boga!« Sve su to njegove neprestane misli. ⁵Uvijek mu njegovi putovi donose sreću. Tvoji mu sudovi ostaju daleko; podsmjehuje se svim svojim protivnicima. ⁶Govori u srcu: »Ni u potomstvu ne ću propasti. Mene nesreće uvijek štede.« ⁷Usta su mu puna psovke, varke i nasilja; pod njegovim je jezikom nasilje i himba. ⁸Leži u potaji i vreba, zadavi nedužnoga potajno; njegove oči vrebaju na bijednika. ⁹Leži u potaji i vreba poput lava u guštari; vreba da uhvati jadnika. Hvata nemoćnika i uvlači ga u svoju mrežu, ¹⁰smlavi ga, okomljuje se na njega i nesretnici padaju u njegove pandže. ¹¹Misli u srcu: »Bog je zaboravio na to! Zastro je svoje lice i ne vidi ništa.« ¹²Ustani, Gospode Bože! Podigni svoju ruku, ne zaboravi siromaha! ¹³Kako može bezbožnik huliti na Boga i misliti u srcu da ti to ne kažnjavaš? ¹⁴Ali ti to vidiš. Ti znaš za muku i tugu, ti ih gledaš i uzimaš u zaštitu. Tebi se povjerava siromah, ti si pomoćnik siroti. ¹⁵Satri bezbožniku i zlobniku mišicu! Kazni do uništenja grijeh zločinca! ¹⁶Gospod je kralj dovijeka i zauvijek; nestade bezbožnika iz njegove zemlje. ¹⁷Gospode, ti čuješ želje žalosnih, krijepiš njihovo srce, priklanjaš im svoje uho. ¹⁸Ti pribavljaš nemoćnima i patnicima njihovo pravo da više čovjek zemljani ne sije straha.