Davidova osveta na Amalečanima

¹Kad David sa svojim ljudima dođe treći dan u Siklag, bili su Amalečani upali u južnu zemlju i u Siklag, i bili su opljačkali Siklag i ognjem ga spalili. ²Žene i sve što je bilo tamo, mlado i staro, bili su zarobili, a da nikoga ne ubiše. Odvedoše ih sa sobom kad su odlazili. ³Kad David sa svojim ljudima dođe u grad, bio je grad pretvoren u pepeo i njegove žene, sinovi i kćeri bili su zarobljeni i odvučeni. ⁴David i njegovi ljudi počeše plakati u sav glas, dok više nisu mogli. ⁵Obje Davidove žene, Ahinoama iz Jizreela i Abigajila, Nabalova žena, iz Karmela, bile su zarobljene i odvučene. ⁶David je bio u velikoj muci, jer su ljudi govorili o tom da ga kamenuju, budući da je sav narod bio vrlo ogorčen zbog sinova i kćeri. Ali se David ohrabri u Gospodinu, svojemu Bogu. ⁷David zapovjedi dakle svećeniku Ebjataru, sinu Ahimelekovu: »Donesi mi oplećak!« Ebjatar donese oplećak Davidu. ⁸Tada upita David Gospodina: »Moram li potjerati tu razbojničku četu i hoću li je stići?« On mu odgovori: »Potjeraj! Sigurno ćeš ih stići i ljude osloboditi.« ⁹I diže se David sa šest stotina ljudi, što ih je imao kod sebe, i dođoše do rijeke Besora. Tamo neki, koji zaostaše, stadoše. ¹⁰David sa četiri stotine ljudi potjera dalje, a dvjesta ljudi osta, što posustaše te ne mogoše prijeći preko rijeke Besora. ¹¹U polju nađoše jednoga Egipćanina. Dovedoše ga k Davidu, dadoše mu kruh za jelo i vodu za piće. ¹²I dadoše mu komad smokvenjače i dva suha grozda. On pojede i dođe opet k sebi. Tri dana i tri noći nije naime bio ništa jeo i ništa pio. ¹³Tada ga upita David: »Čiji si ti i odakle si?« On odvrati: »Ja sam egipatski mladić, rob jednoga Amalečanina. Gospodar me ostavio jer sam se razbolio prije tri dana. ¹⁴Udarismo na južnu zemlju keretsku i na Judinu, isto tako na južnu zemlju Kalebovu, i Siklag spalismo ognjem.« ¹⁵David ga upita: »Hoćeš li me odvesti k toj razbojničkoj četi?« On odgovori: »Zakuni mi se Bogom da me ne ćeš ni ubiti ni mojemu gospodaru izručiti, pa ću te odvesti k toj razbojničkoj četi.« ¹⁶I kad ga je odveo, bili su se oni raširili po svoj pokrajini. Jeli su, pili su i svetkovali su zbog svoga velikog plijena što su ga bili donijeli iz filistejske i iz Judine zemlje. ¹⁷David ih je tukao od popodne do navečer sljedećega dana, tako da nijedan od njih ne uteče, osim četiri stotine slugu, što pojahaše deve i pobjegoše. ¹⁸Tako spasi David sve što su bili ugrabili Amalečani. I obje svoje žene izbavi. ¹⁹Ništa im se ne izgubi, ni veliko ni malo, ni sinovi ni kćeri, i ništa od plijena. Što su bili sa sobom uzeli, donese David sve natrag. ²⁰David dobi sve ovce i goveda. Tjerali su ih pred drugim stadom i govorili su: »To je Davidov plijen!« ²¹Kad se David vrati k onih dvjesta ljudi, što su bili posustali, te ne mogaše dalje ići s Davidom, i što ih je bio ostavio na rijeci Besoru, iziđoše oni ususret Davidu i njegovim ljudima. David pristupi k ljudima i pozdravi ih. ²²Tada progovoriše svi zli i nevaljali ljudi među onima koji su bili s Davidom i rekoše: »Budući da nisu išli s nama, zato im ne damo ništa od plijena što ga izbavismo, osim svakome njegovu ženu i njegovu djecu. To neka uzmu sa sobom pa neka idu!« ²³Ali David reče: »Ne činite tako, braćo moja, s onim što nam je dao Gospodin! On nas je sačuvao i dao nam u ruke razbojničku četu što nas je bila napala. ²⁴Tko može u tome biti vašega mišljenja? Ne, kakav je dio onome koji je išao u boj, takav neka je dio i onome koji je ostao kod prtljage! Oni trebaju imati jednak dio!« ²⁵Tako ostade od onoga dana nadalje. On to učini zakonom i uredbom u Izraelu do dana današnjega. ²⁶Kad se je vratio David u Siklag, posla dio plijena Judinim starješinama, koji su mu bili prijatelji, i poruči im: »Evo vam dar od plijena Gospodnjih neprijatelja!« ²⁷Onima u Betelu, onima u Rami u južnoj zemlji i onima u Jatiru, ²⁸onima u Aroeru, u Sifmotu i Eštemoi, ²⁹onima u Karmelu, jerahmeelskim gradovima, u kenijskim gradovima, ³⁰onima u Hormi, u Bor Ašanu i u Eteru ³¹i onima u Hebronu i svim mjestima u koja je dolazio David sa svojim ljudima.