David na Šaulovu dvoru

¹Kad je bio završio svoj razgovor sa Šaulom, uključi Jonatan Davida duboko u srce, i Jonatan ga je zavolio kao samoga sebe. ²Šaul ga toga dana uze k sebi i ne dade mu da se više vrati u svoju očinsku kuću. ³Jonatan učini vjeru s Davidom, jer ga je ljubio kao samoga sebe. ⁴Jonatan skine sa sebe plašt koji je nosio i dade ga Davidu, uz to svoju odjeću sa svojim mačem, lukom i pojasom. ⁵I David je išao kamo bi ga god Šaul slao i imao je uspjeha. Zato ga Šaul postavi nad vojnicima. Bio je obljubljen od svega naroda, pa i od Šaulovih dvorana. ⁶Kad se je David, ubivši Filestejca, vraćao, iziđoše kod ulaska žene iz svih Izraelovih gradova pjevajući i plešući ususret kralju Šaulu s bubnjevima, s klicanjem i cimbalima. ⁷Pritom su žene plešući pjevale: »Šaul pobi svoju tisuću, a David svojih deset tisuća.« ⁸Šaul se stoga vrlo razgnjevi, jer mu ta pjesma nije bila nikako po volji. On reče: »Davidu daju deset tisuća, a meni samo tisuću. Još mu samo treba kraljevsko dostojanstvo.« ⁹Od onoga dana gledao je Šaul Davida prijekim okom. ¹⁰Sljedećega dana napadne Šaula zao duh poslan od Boga, tako da je mahnitao u palači. David je svirao harfu kao svaki dan. A Šaul je imao u ruci sulicu. ¹¹Tada Šaul baci sulicu, a mislio je: »Pribit ću Davida uza zid.« Ali joj se David dvaput izmače. ¹²Šaul se bojao Davida, jer je Gospodin bio s njim, a od Šaula je bio odstupio. ¹³Zato ga udalji Šaul iz svoje blizine i učini ga tisućnikom. Tako je on izlazio na čelu svojih ljudi. ¹⁴U svim svojim pothvatima imao je David uspjeh, jer je Gospodin bio s njim. ¹⁵Kad Šaul vidje da on ima mnogo uspjeha, poveća se još više njegov strah od Davida. ¹⁶Ali sav Izrael i Juda ljubili su Davida, jer je on pred njima odlazio i dolazio. ¹⁷Šaul reče Davidu: »Evo, dat ću ti svoju najstariju kćer Merabu za ženu. Ali se ti moraš iskazati kao junak i voditi Gospodnje ratove.« Šaul je naime mislio: »Ja sam ne ću staviti ruku na njega, nego neka Filistejci stave na njega ruku!« ¹⁸David odvrati Šaulu: »Tko sam ja i što je moj rod, obitelj mojega oca u Izraelu, da budem kraljev zet?« ¹⁹A kad dođe vrijeme da se Šaulova kći Meraba da Davidu, dadoše je Adrielu iz Mehole za ženu. ²⁰Šaulova kći Mikala ljubila je Davida. Kad to javiše Šaulu, bilo mu je pravo. ²¹Šaul je naime mislio: »Dat ću mu je. Ali će mu ona biti propast, i ruka Filistejaca doći će na njega.« I Šaul reče Davidu: »S drugom mi sada možeš biti zet.« ²²I Šaul zapovjedi svojim dvoranima: »Govorite Davidu povjerljivo i recite mu: Eto, omilio si kralju, i svi njegovi dvorani te vole. Sad možeš biti kraljev zet.«. ²³Kad su Šaulovi dvorani Davidu tako govorili, David odvrati: »Mislite li vi da je tako lako biti kraljev zet? Ta ja sam siromah i malen čovjek.« ²⁴Kad Šaulovi dvorani dojaviše Šaulu: »Tako i tako rekao je David«, ²⁵odgovori Šaul: »Priopćite Davidu: Kralj ne želi nikakva drugoga ženidbenog dara, nego samo sto prednjih kožica filistejskih, da se tako osveti kraljevim neprijateljima.« Tako je mislio Šaul da rukom Filistejaca ukloni s puta Davida. ²⁶Kad njegovi dvorani Davidu priopćiše te riječi, David se složio s tim da tako postane kraljev zet. Još prije nego što je vrijeme isteklo, ²⁷ustade David, ode sa svojim ljudima i pobi dvjesta Filistejaca. David donese njihove prednje kožice i prebroji ih pred kraljem, da postane kraljev zet. Tada mu Šaul dade svoju kćer Mikalu za ženu. ²⁸Šaul tad jasno vidje da je Gospodin bio s Davidom. I Šaulova kći Mikala ljubila ga je. ²⁹A Šaul se bojao Davida sve više. Tada Šaul postade neprijatelj Davidov zauvijek. ³⁰Kad bi filistejski knezovi izišli u boj, imao je David, kada bi god izišao, više uspjeha negoli svi drugi Šaulovi vojskovođe, tako da je njegovo ime postalo slavno.