1. Makabejcima 15 — Biblija Šarić

Antioh VII. piše Šimunu

¹Antioh, sin kralja Demetrija, poslao je s morskih otokâ pismo Šimunu, svećeniku i etnarhu Židova, i svemu narodu. Evo što je bilo napisano: ²»Kralj Antioh pozdravlja velikog svećenika i etnarha Šimuna i Židovski narod. ³Budući da su se opaki ljudi dokopali kraljevstva naših otaca, odlučio sam ponovno ujediniti kraljevstvo kako bih ga uspostavio u prijašnje stanje. Zato sam skupio veliku vojsku i opremio ratne lađe. ⁴Sada želim obići zemlju i kazniti one koji je pustoše i razaraju mnoge gradove u mojemu kraljevstvu. ⁵Ovim ti potvrđujem sva izuzeća od poreza koja su ti dali kraljevi moji prethodnici i druge povlastice koje su ti dali. ⁶Dopuštam ti da kuješ vlastiti novac za svoju zemlju. ⁷Jeruzalem i Svetište neka budu slobodni. Nadalje, neka ti ostane sve oružje koje si nabavio i tvrđave koje si sagradio i još ih držiš. ⁸Otpuštaju ti se svi tvoji sadašnji dugovi prema kraljevskoj riznici i dugovi koje bi mogao imati u budućnosti, odsad i zauvijek. ⁹Čim ponovno uspostavimo vlast nad svojim kraljevstvom, iskazat ćemo visoku čast tebi, tvojemu narodu i Hramu, tako da se pronese vaša slava čitavim svijetom.«

Antioh VII. opsjeda Doru

¹⁰Godine 174. pošao Antioh u zemlju svojih otaca. Sva vojska okupila se na njegovoj strani, tako da ih je samo malo ostalo uz Trifona. ¹¹Antioh ga je tjerao, a Trifon se u bijegu sklonio u Doru na moru. ¹²Znao je naime da ga čeka nevolja, jer su ga napustili vojnici. ¹³Antioh je opsjedao Doru sa sto i dvadeset tisuća veoma hrabrih boraca i osam tisuća konjanika. ¹⁴Opkolio je grad, a lađe su se približile s mora, te ga je napao s kopna i s mora i nikome nije dopustio da izađe ili uđe.

Obveza saveza s Rimom

¹⁵Tada su se vratili iz Rima Numenije i njegovi pratioci noseći pisma kraljevima i zemljama. U njima je bilo pisano: ¹⁶»Lucije, rimski konzul, pozdravlja kralja Ptolemeja. ¹⁷Poslanici Židova došli su k nama, kao naši prijatelji i saveznici, da obnove staro prijateljstvo i savez. Došli su po nalogu velikog svećenika Šimuna i Židovskog naroda ¹⁸i donijeli zlatni štit od tisuću mina. ¹⁹Zato smo odlučili pisati kraljevima i zemljama neka im ne nanose zla ratujući protiv njih, njihovih gradova i njihove zemlje i neka ne sklapaju savez s njihovim neprijateljima. ²⁰Odlučili smo naime primiti od njih štit. ²¹Ako bi koji zločinci iz njihove zemlje pribjegli k vama, vi ih predajte velikomu svećeniku Šimunu da ih kazni po njihovu Zakonu.« ²²Isto pismo bilo je poslano kraljevima Demetriju, Atalu, Ariaratu i Arsaku ²³te svim zemljama: u Sampsaku, Spartancima, u Delos, u Mindos, Sikion, Karidu, u Samos, Pamfiliju, Liciju, u Halikarnas, u Rodos, u Faselidu, u Kos, u Sidu, u Arad, Gortinu, u Knidos, na Cipar i u Kirenu. ²⁴Velikom svećeniku Šimunu dostavili su prijepis.

Antioh poništava sporazum

²⁵Kralj Antioh opsjedao je dalje Doru, stalno šaljući nove jedinice, postavljajući strojeve za opsadu i zatvarajući tako da nitko nije mogao ulaziti ni izlaziti. ²⁶Šimun mu je poslao u pomoć dvije tisuće izabranih boraca te srebra, zlata i mnogo ratne opreme. ²⁷Ali ih on nije htio primiti. Štoviše, ugovore koje je prije s njime sklopio, proglasio je nevaljanima i postao prema njemu neprijateljski raspoložen. ²⁸Poslao mu je jednoga od svojih prijatelja po imenu Atenobija, da pregovara s njim i da poruči: »Vi držite Jopu, Gezer i tvrđavu u Jeruzalemu, a to su gradovi mojega kraljevstva. ²⁹Poharali ste njihovo područje, zemlji nanijeli veliku štetu i domogli se mnogih mjesta u mojem kraljevstvu. ³⁰Sada pak predajte te gradove koje ste osvojili i platite poreze za mjesta izvan granica Judeje kojih ste se domogli! ³¹Ako nećete, dajte umjesto toga pet stotina srebrnih talenata i daljnjih pet stotina srebrnih talenata za ono što ste razorili i za poreze od gradova; ne dadete li, spremni smo na rat protiv vas.« ³²Atenobije, kraljev prijatelj, doputovao je dakle u Jeruzalem. Kad je opazio tamo Šimunovu slavu, sanduk sa zlatnim i srebrnim posuđem i mnogobrojne sluge, zadivio se. Onda mu je objavio kraljevu poruku. ³³Šimun mu je odgovorio: »Mi nismo zaposjeli tuđu zemlju ni tuđa dobra, nego samo baštinu svojih otaca koju su naši neprijatelji bespravno držali neko vrijeme. ³⁴Kad je nastupila povoljna prilika, samo smo zauzeli baštinu svojih otaca. ³⁵A što se tiče Jope i Gezare koje tražiš, stanovnici tih gradova počinili su veliku štetu našemu narodu i našoj zemlji. Ipak ćemo za njih platiti sto talenata.« Atenobije mu na to nije ništa odgovorio, ³⁶nego se pun bijesa vratio kralju i izvijestio ga o Šimunovu odgovoru i raskoši te uopće o svemu što je vidio. Tada se kralj strahovito razbjesnio.

Upravitelj Kendebej pustoši Judeju

³⁷Tada se Trifon ukrcao na lađu i pobjegao u Ortoziju. ³⁸Kralj je postavio Kendebeja za epistratega primorja i predao mu pješačke čete i konjaništvo. ³⁹Onda mu je zapovjedio da se utabori nasuprot Judeji i naložio mu da ponovno sagradi Kedron, učvrsti njegova vrata i napada taj narod. Sam kralj pošao je u međuvremenu u potjeru za Trifonom. ⁴⁰Kad je Kendebej stigao do Jamnije, počeo je uznemirivati narod, napadati Judeju, uznemirivati, hvatati i ubijati narod. ⁴¹Sagradio je Kedron te tamo postavio konjanike i pješake, da po kraljevu nalogu odatle izlaze i kontroliraju putove u Judeji.