¹Poslije toga umre Nahaš, kralj Amonovih sinova. Njegov sin uziđe umjesto njega na prijestolje. ²David pomisli: »Imat ću prijateljske odnose s Hanunom, Nahašovim sinom, jer je i njegov otac imao sa mnom dobar dogovor.« I tako posla David poslanike i izrazi mu sućut zbog njegova oca. Kad su Davidovi poslanici bili došli k Hanunu u zemlju Amonovih sinova, da mu izraze sućut, ³rekoše knezovi Amonaca Hanunu: »Misliš li da David hoće počastiti tvojega oca kad ti šalje poslanike da te utješe? Štoviše, njegovi poslanici dođoše k tebi samo zato da promotre zemlju, da je uhode i onda opustoše.« ⁴Tada je Hanun dao Davidove poslanike uhvatiti, obrijati ih i odsjeći im haljine na pola, sve do bokova. Tako ih otpremi. ⁵Kad javiše Davidu za te ljude, posla im ususret glasnike, jer su ljudi bili teško osramoćeni. Kralj im poruči: »Ostanite u Jerihonu dok vam opet naraste brada; onda dođite kući!« ⁶Kad Amonovi sinovi uvidješe da su se zamjerili Davidu, poslaše Hanun i Amonovi sinovi tisuću talenata srebra, da unajme kola i kolske borce od Aramejaca u Mezopotamiji i od Aramejaca u Maaki i Sobu. ⁷Oni unajmiše trideset i dvije tisuće kola, također i kralja od Maake s njegovom vojskom. Oni dođoše i utaboriše se pred Medebom. I Amonovi se sinovi skupiše iz svojih gradova i iziđoše u boj. ⁸Čim je to David saznao, poslao je Joaba sa svom vojskom, same hrabre ratnike. ⁹Amonovi sinovi iziđoše i postaviše se pred gradom u bojni red. Kraljevi koji su bili došli, zauzeše mjesto za sebe u polju. ¹⁰Kad Joab vidje da mu prijeti napad sprijeda i straga, izabra sebi najodabranije Izraelce i postavi se prema Aramejcima. ¹¹Ostatak vojske preda svojemu bratu Abišaju da se postave prema Amonovim sinovima. ¹²On reče: »Ako Aramejci budu jači od mene, moraš mi doći u pomoć. Ako li sinovi Amonovi budu jači od tebe, ja ću tebi doći u pomoć. ¹³Samo budi hrabar! Borimo se za svoj narod i za gradove svog Boga. Gospodin neka učini što mu se čini dobro!« ¹⁴I kad Joab s četama kojima je zapovijedao iziđe kako bi udario na Aramejce, oni pobjegoše ispred njega. ¹⁵A čim Amonovi sinovi vidješe da su Aramejci nagnuli u bijeg, dadoše se i oni u bijeg ispred njegova brata Abišaja i povukoše se u grad. Nato se Joab vrati kući u Jeruzalem. ¹⁶Kad Aramejci vidješe da su ih Izraelci nadvladali, poslaše poslanike, pa dovedoše Aramejce preko rijeke. Šofak, Hadadezerov vojskovođa, bio je vrhovni zapovjednik. ¹⁷Kada to javiše Davidu, podiže on sve Izraelce, prijeđe preko Jordana, pođe protiv njih i postavi se prema njima. I kad se David bio postavio prema Aramejcima za boj, oni zaratiše s njim. ¹⁸Ali su Aramejci morali nagnuti u bijeg ispred Izraelaca. David uništi sedam tisuća aramejskih kolskih boraca i četrdeset tisuća pješaka. Pogubi i vojskovođu Šofaka. ¹⁹Kad vidješe Hadadezerovi podanici da su ih Izraelci razbili, sklopiše mir s Davidom i pokoriše mu se. A Aramejci su se čuvali kako ubuduće ne bi pomagali Amonovim sinovima.