Salomonova mudrost

¹Salomon se sprijatelji s faraonom, egipatskim kraljem, i oženi se njegovom kćeri. Dovede je u Davidov grad, dok ne dovrši svoju palaču i Gospodnji Hram, i zid oko Jeruzalema. ²Narod je tada još prinosio žrtve na visinama, jer dotad nije još bio sazidan Hram Gospodnjemu imenu. ³Salomon je, doduše, ljubio Gospodina, tako da je hodio po uredbama svojega oca Davida, ali bi i on još žrtvovao i kadio na visinama. ⁴Tako ode kralj u Gibeon da tamo žrtvuje. Jer to je bila najuglednija visina. Tisuću žrtava paljenica Salomon tamo prinese na žrtveniku. ⁵Tada se javi Gospodin Salomonu u Gibeonu noću u snu. Bog mu reče: »Išti što da ti dam!« ⁶Salomon odgovori: »Ti si svojemu sluzi Davidu, mojemu ocu, iskazivao veliku naklonost, jer je on hodio pred tobom u vjernosti i pravednosti i iskrena srca, i ti si mu sačuvao tu veliku naklonost i darovao si mu sina koji sada sjedi na njegovu prijestolju. ⁷I tako, Gospodine, Bože moj! Ti si učinio svojega slugu kraljem umjesto mojega oca Davida. A ja sam mlad čovjek koji ne zna ni odlaziti ni dolaziti. ⁸Tvoj sluga stoji na čelu tvog naroda koji si izabrao i koji je tako mnogobrojan da se ne može izbrojiti ni procijeniti. ⁹Daj svomu sluzi razumno srce, da može vladati tvojim narodom i da zna razlikovati između dobra i zla. Jer tko bi mogao vladati ovim tvojim mnogobrojnim narodom?« ¹⁰Vrlo se svidje Bogu što je to Salomon zamolio, a Bog mu odgovori: ¹¹»Budući da si to zatražio i nisi za se molio duga života, niti blaga, niti smrti svojih neprijatelja, nego si sebi zaprosio mudrost u pravom djelovanju, ¹²udovoljit ću tvojoj molbi. Evo, dat ću ti mudro i razumno srce, tako da tebi jednaka nije bilo prije tebe, niti će tebi jednaka biti poslije tebe. ¹³Ali dat ću ti i ono što nisi iskao, i blago i slavu, tako da tebi jednaka ne bude među kraljevima, dok si živ. ¹⁴Ako budeš išao mojim putovima, držeći moje uredbe i zapovijedi, kao što je išao tvoj otac David, dat ću ti i dug život.« ¹⁵Kad se Salomon probudio, shvatio je da je to bio san. Potom se vratio u Jeruzalem, stupio pred kovčeg zavjeta Gospodnjega, prinio žrtve paljenice i pripremio žrtve pričesnice i zgotovio svečanu gozbu za sve svoje sluge. ¹⁶U ono vrijeme dođoše dvije bludnice kralju i stupiše pred njega. ¹⁷Jedna žena reče: »S oproštenjem, Gospodaru moj! Ja i ova žena živimo u istoj kući, i ja rodih kod nje u kući. ¹⁸Tri dana poslije mojega porođaja rodi i ova žena. Bile smo same. Nijedan stranac nije bio s nama u kući. Samo smo mi dvije bile u kući. ¹⁹I umre dijete ovoj ženi u noći, jer je ona bila na nj legla. ²⁰I ustade ona usred noći i uze, dok je spavala tvoja sluškinja, moje dijete s moje strane i stavi ga na svoja prsa. A svoje mrtvo dijete stavi na moja prsa. ²¹Kad ujutro ustadoh da podojim svoje dijete, a ono mrtvo. Kad se razdani, razgledala sam bolje, a to nije bilo moje dijete što sam ga bila rodila.« ²²A druga žena povika: »Nije tako, nego je moje dijete ovo živo, a tvoje je to mrtvo.« Ona je tvrdila: »Nije tako, nego je tvoje dijete to mrtvo, a moje je dijete ovo živo.« Tako su se prepirale pred kraljem. ²³Tada reče kralj: »Jedna tvrdi: Ovo je ovdje moje dijete, živo, a tvoje je dijete mrtvo; druga tvrdi: Nije tako, nego je tvoje dijete mrtvo, a moje je dijete živo.« ²⁴I zapovjedi kralj: »Donesite mi mač!« Donesoše mač pred kralja. ²⁵Kralj zapovjedi: »Razdijelite živo dijete na dvoje i dajte jednu polovinu ovoj, drugu polovinu onoj!« ²⁶Tada povika kralju žena čije je bilo živo dijete – jer ljubav prema vlastitom djetetu jako je uzbudi – »Ah, gospodaru moj, dajte njoj živo dijete i ne ubijajte ga!« A druga povika: »Neka ne bude ni meni ni tebi, rasijecite ga samo!« ²⁷Tada odluči kralj: »Podajte onoj živo dijete i ne ubijajte ga! Ona mu je mati.« ²⁸Sav je Izrael čuo presudu što ju je kralj izrekao. I osjećalo se poštovanje prema kralju. Jer se vidjelo da je u njemu bila mudrost Božja da dijeli pravdu.