# Prva knjiga o Kraljevima 2

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Davidova posljednja volja i smrt

**1** Kad se Davidu približilo vrijeme da umre, dade on svojemu sinu Salomonu ove upute:
**2** »Ja idem sada kamo ide sve što je zemaljsko. A ti budi jak i pokaži se kao čovjek!
**3** Drži zakon Gospodina, Boga svojega, idi njegovim putovima i obdržavaj njegove uredbe, zapovijedi, propise i upute, kako to stoji napisano u Mojsijevu zakonu, da imaš sreću u svemu što činiš i poduzimaš!
**4** Tada će dati Gospodin da se ispuni njegovo obećanje, što ga je dao meni kad je rekao: Ako tvoji sinovi budu pazili na svoje djelovanje i vjerno preda mnom hodili svim srcem i svom dušom, onda će uvijek jedan od tvojih sjediti na Izraelovu prijestolju.
**5** Zatim, znaš sam što mi je učinio Joab, Sarvijin sin: što je učinio s obojicom izraelovih vojskovođa: s Abnerom, sinom Nerovim, i s Amasom, sinom Jeterovim, kad ih je ubio i u miru počinio krvoprolića do kakvih dolazi u ratu, i krvlju što se smije proliti samo u ratu natopio pojas oko svojih bokova i obuću na svojim nogama.
**6** Radi dakle po svojoj mudrosti i nemoj dati da se njegova sijeda glava spusti s mirom u grob!
**7** A sinovima Barzilaja od Gileada iskazat ćeš ljubav: neka budu među onima koji jedu za tvojim stolom! Jer oni su došli meni isto tako ususret kad sam morao bježati pred tvojim bratom Abšalomom.
**8** Moraš još nešto obračunati i sa Šimejem, sinom Benjaminovca Gere iz Bahurima. On je na me izbacio najružnije psovke kad sam bježao u Mahanajim. Ali mi tad dođe ususret na Jordan, i ja mu se zakleh Gospodinom: Ne ću te ubiti mačem!
**9** Ali ga ti sad nemoj pustiti nekažnjena! Ti si mudar čovjek i znaš kako ćeš postupiti da njegovu krvavu sijedu glavu otpremiš u grob.«

**10** Potom počinu David kod svojih otaca i bi pokopan u Davidovu gradu.
**11** Vladao je David nad Izraelom četrdeset godina. U Hebronu je vladao sedam godina, a u Jeruzalemu trideset i tri godine.
**12** I Salomon sjede na prijestolje svojega oca Davida, i njegova se vlast utvrđivala sve više i više.

## Stroga Salomonova vladavina

**13** Adonija, Hagitin sin, pođe k Bat-Šebi, Salomonovoj majci. Kad ona upita: »Znači li dobro tvoj dolazak?«, on odgovori: »Dobro.«
**14** I nastavi: »Imam nešto govoriti s tobom.« Kad ona zapovjedi: »Govori!«,
**15** on reče: »Znaš sama da je kraljevstvo pripadalo meni, i da je sav Izrael očekivao da ću ja postati kralj. Ali izašlo je drukčije i kraljevstvo je pripalo mojemu bratu, jer ga je Gospodin njemu bio odredio.
**16** Sad ja tebe molim samo za jedno. Nemoj me odbiti!« Ona mu odvrati: »Govori!«
**17** On nastavi: »Govori kralju Salomonu, jer tebe on ne će odbiti, neka mi da za ženu Abišagu Šunamku!«
**18** A Bat-Šeba odvrati: »Dobro, ja ću govoriti kralju za te.«
**19** Nato Bat-Šeba pođe kralju Salomonu, kako bi mu govorila za Adoniju. Kralj ustade, pođe joj ususret, nakloni se pred njom i sjedne na svoje prijestolje. Za kraljicu majku dao je namjestiti stolicu, i ona zauzme mjesto njemu s desne strane.

**20** Tada ona reče: »Imam malu molbu za tebe. Nemoj me odbiti!« Kralj joj odvrati: »Išti samo, draga majko, ne ću te odbiti.«
**21** Ona reče: »Neka se da Abišaga Šunamka tvojemu bratu Adoniji za ženu!«
**22** A kralj Salomon odvrati svojoj majci: »Zašto išteš samo Abišagu Šunamku za Adoniju? Pa išti za nj odmah i kraljevstvo! Ta on je moj stariji brat, i na njegovoj strani stoje svećenik Ebjatar i Joab, sin Sarvijin.«
**23** Nato se zakle kralj Salomon Gospodinom: »Neka me kazni Bog kako hoće ako molba koju izreče Adonija ne bude Adoniju stajala života!
**24** I tako živ bio Gospodin koji me je postavio, posjeo na prijestolje mojega oca Davida i utemeljio mi kuću, kao što je obećao, Adonija će još danas poginuti!«
**25** Potom zapovjedi kralj Salomon Benaji, Jojadinu sinu. On mu zada smrtni udarac.
**26** Svećeniku Ebjataru kralj zapovjedi: »Idi u Anatot na svoj posjed! Premda si zaslužio smrt, neću te sad pogubiti, jer si ovamo nosio kovčeg svemogućega Gospodina pred mojim ocem Davidom i sve si podnosio što je morao trpjeti moj otac.«
**27** Tako je Salomon svrgnuo Ebjatara pa više nije bio svećenik Gospodnji. Time se trebalo ispuniti proročanstvo Gospodnje, koje je bio izrekao u Šilu protiv Elijeve kuće.

**28** Vijest o tome dođe i do Joaba. Kako se Joab bio priključio Adoniji, premda uz Abšaloma nije bio pristao, uteče Joab u Gospodnji šator i uhvati se za rogove žrtvenika.
**29** Kad javiše kralju Salomonu: »Joab je utekao u Gospodnji šator i stoji na žrtveniku«, posla Salomon Benaju, sina Jojadina, i zapovjedi: »Idi i pogubi ga!«
**30** Benaja ode u šator Gospodnji i reče mu: »Ovako glasi zapovijed kraljeva: Iziđi!« A on odgovori: »Ne ću, ovdje hoću umrijeti.« I Benaja javi kralju: »Tako mi je rekao Joab i tako mi je odgovorio.«
**31** Tada mu zapovjedi kralj: »Čini kako je rekao! Pogubi ga i pokopaj ga, da tako skineš s mene, i s kuće mojega oca krv koju je prolio Joab bez razloga!
**32** Neka Gospodin pusti da njegova krv padne natrag na njegovu glavu, jer je mačem ubio dva čovjeka koji su bili pošteniji i bolji od njega, a da za to nije znao moj otac David: Abnera, sina Nerova, vojskovođu Izraelova, i Amasu, sina Jeterova, vojskovođu Judina.
**33** Njihova krv neka dakle za sva vremena padne natrag na glavu Joabovu i na glavu njegova potomstva. A Davidu i njegovu potomstvu, njegovoj kući i prijestolju neka bude mir dovijeka od Gospodina!«

**34** I ode Benaja, sin Jojadin, i zada mu smrtni udarac. Pokopan je bio na svom posjedu u pustinji.
**35** Umjesto njega postavi kralj Benaju, Jojadina sina, na čelo vojske, a svećenika Sadoka postavi kralj na Ebjatarovo mjesto.

**36** Nato dade kralj pozvati Šimeja i reče mu: »Sagradi sebi kuću u Jeruzalemu i stanuj tamo! Otamo ne smiješ odlaziti nikamo.
**37** Čim iziđeš i prijeđeš potok Kidron – upamti dobro! – odmah ćeš poginuti. Tada će tvoja krv pasti na tvoju glavu.«
**38** Šimej odvrati kralju: »Dobro, kako je moj gospodar i kralj zapovjedio, tako će činiti tvoj sluga.« Tako je živio Šimej dugo vremena u Jeruzalemu.

**39** Ali poslije tri godine pobjegoše Šimeju dva roba k Akišu, sinu Maakinu, gatskomu kralju. Kad javiše Šimeju: »Tvoji su robovi u Gatu«,
**40** ustade Šimej, osedla svoga magarca i ode u Gat k Akišu, da dovede svoje robove. Kad je bio otišao i svoje robove doveo iz Gata,
**41** javiše Salomonu da je Šimej bio otišao iz Jeruzalema u Gat i da se opet vratio.
**42** Kralj dade dozvati Šimeja i reče mu: »Nisam li te dao zakleti Gospodinom i nisam li ti jasno rekao: Čim iziđeš i kamo god odeš – upamti dobro – odmah ćeš poginuti? Tada si mi rekao: Dobro, razumio sam.
**43** Zašto se dakle nisi držao zakletve Gospodinom prisegnute i zapovijedi koju sam ti dao?«
**44** Dalje reče kralj Šimeju: »Ti znaš sve zlo, ti se sjećaš onoga što si učinio mojemu ocu Davidu. Pa neka Gospodin da da tvoja zloća natrag padne na tvoju glavu!
**45** A kralj Salomon neka je blagoslovljen i Davidovo prijestolje neka čvrsto stoji dovijeka!«

**46** Nato zapovjedi kralj Benaji, Jojadinu sinu, da iziđe i zada mu smrtni udarac. Tako se utvrđivalo kraljevstvo u ruci Salomonovoj.

---

Izvor: https://www.biblija.verbum.hr/prva-kraljevima/2
Prethodno poglavlje: https://www.biblija.verbum.hr/prva-kraljevima/1.md
Sljedeće poglavlje: https://www.biblija.verbum.hr/prva-kraljevima/3.md
Knjiga: https://www.biblija.verbum.hr/prva-kraljevima.md