Prorok Ilija navješćuje Božju kaznu

¹Jednoga dana reče Ahabu Tišbijac Ilija, jedan od žitelja Gileada: »Tako živ bio Gospodin, Bog Izraelov, u čijoj sam službi: Sljedećih godina ne će pasti ni rosa ni dažd, osim ako ja sam to zapovjedim!« ²Potom mu dođe riječ Gospodnja: ³»Odi odavde, okreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana! ⁴Iz potoka ćeš piti, a gavranima sam zapovjedio da te tamo hrane.« ⁵On posluša Gospodina, ode tamo, nastani se na potoku Keritu, koji teče istočno od Jordana. ⁶Gavrani su mu ujutro donosili kruha i mesa i isto tako navečer. Iz potoka je pio. ⁷Poslije nekog vremena presahnu potok, jer nije pao dažd u zemlji. ⁸Tada mu dođe riječ Gospodnja ovako: ⁹»Hajde, idi u Sareptu, što je kod Sidona, i tamo ostani! Zapovjedio sam tamo jednoj udovici da te hrani.« ¹⁰Tako se on zaputi u Sareptu. Kad dođe na gradska vrata, a jedna udovica skuplja drva. On je dozva i zamoli je: »Donesi mi malo vode u posudi, da se napijem!« ¹¹Kad ona pođe da mu donese, viknu on za njom: »Donesi mi i malo kruha!« ¹²Ona odgovori: »Tako živ bio Gospodin, Bog tvoj, nemam ništa pečenog, nego još samo pregršt brašna u ćupu i malo ulja u krčagu. Upravo skupljam drva da odem i to zgotovim sebi i svom sinu. Kad to pojedemo, onda ćemo umrijeti.« ¹³A Ilija joj reče: »Ne brini se! Idi i učini kako si rekla! Ali prije napravi od toga meni jedan kolačić i donesi mi ga! Onda možeš također jedan zgotoviti sebi i svom sinu. ¹⁴Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov: Brašna u ćupu ne će nestati i krčag s uljem ne će se isprazniti do onoga dana kad Gospodin opet pusti dažd na zemlju.« ¹⁵Ona ode i učini kako je bio rekao Ilija, i imali su jela za dugo vremena ona, on i njezina kuća. ¹⁶Brašna u ćupu nije nestalo, i krčag s uljem nije se ispraznio, kako je to bio unaprijed kazao Gospodin preko Ilije.

Uskrisenje udovičina sina

¹⁷Poslije toga dogodi se da se je razbolio sin žene kojoj je pripadala kuća. Kako je njegova bolest postala teška, tako da je izdahnuo dušu, ¹⁸reče ona Iliji: »Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Ti si samo došao k meni da u pamet dozoveš moje grijehe i da mi umoriš sina?« ¹⁹On joj odgovori: »Daj mi svog sina!« Uze ga tad iz njezina naručja, odnese ga u gornju sobu, u kojoj je stanovao, i položi ga na svoju postelju. ²⁰Tada se pomoli Gospodinu ovako: »Gospodine, Bože moj, hoćeš li doista tako ucviliti udovicu kod koje sam gost, da joj umoriš sina?« ²¹Nato se ispruži triput nad dječakom i pomoli se glasno Gospodinu: »Gospodine, Bože moj, daj ipak da se dječakov život opet u njega vrati!« ²²I Gospodin usliši Ilijin vapaj. Život se dječakov opet u njega vrati, i posta živ. ²³I Ilija uze dječaka, iznese ga iz gornje sobe u kuću i preda ga njegovoj majci i reče: »Evo, tvoj sin opet živi!« ²⁴Tada žena reče Iliji: »Sada znam da si čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u tvojim ustima istinita.«