# Knjiga Postanka 8

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Kraj potopa

**1** Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, što su bili s njim u korablji. Zato pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala.
**2** Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
**3** Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda.
**4** Sedamnaestoga dana sedmoga mjeseca zaustavi se korablja na gori araratskoj.
**5** Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi brda.
**6** Kad prođe četrdeset dana, otvori Noa prozor na korablji, što ga je bio načinio.
**7** I pusti gavrana. Ovaj je lijetao tamo i amo, dok ne presahnu voda na zemlji.
**8** Tada pusti goluba da vidi je li voda otekla sa zemlje.
**9** Ali golub ne nađe mjesta gdje bi stao, pa se vrati k njemu u korablju; jer je voda još pokrivala svu površinu zemlje. On pruži ruku svoju, uhvati ga i uze k sebi u korablju.
**10** Onda pričeka još sedam daljnjih dana, pa opet pusti goluba iz korablje.
**11** Golub se vrati k njemu istom pred večer; i gle, imao je u kljunu zeleni list masline. Tada je znao Noa da su vode otekle sa zemlje.
**12** Ipak pričeka još sedam daljnjih dana, pa opet pusti goluba. Ali se on više ne vrati k njemu.
**13** Šest stotina i prve godine, prvog dana prvoga mjeseca usahnuše vode na zemlji. Kad sada Noa otkri krov na korablji i pogleda, vidje da se je površina zemlje počela sušiti.
**14** I dvadeset i sedmog dana drugoga mjeseca bila je zemlja suha.
**15** Tada reče Bog Noi:
**16** »Izađi iz korablje ti i s tobom žena tvoja, sinovi tvoji i žene sinova tvojih!
**17** Sa sobom uzmi sve razne vrste životinja što su s tobom: ptice, stoku i sve što gmiže po zemlji, da se slobodno kreću po zemlji, da se rasplode i razmnože na zemlji!«
**18** I tako izađe Noa i s njim sinovi njegovi, njegova žena i žene sinova njegovih.
**19** Sve zvijeri, sve sitne životinje i sve ptice, sve što se samo miče na zemlji, po vrstama izađe iz korablje.
**20** Tada Noa podiže Gospodinu žrtvenik, uze po komad od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtvu paljenicu.
**21** Kad omirisa Gospodin miris ugodni, reče u sebi: »Nikada više ne ću prokleti zemlje zbog ljudi i makar je mišljenje srca čovječjega zlo od njegove mladosti, ne ću ipak više uništiti sva živa bića, kao što učinih.

**22** Odsad, dok bude zemlje,  
ne će više nestajati sjetve ni žetve,  
studeni ni vrućine,  
ljeta ni zime,  
dana ni noći«.

---

Izvor: https://www.biblija.verbum.hr/postanak/8
Prethodno poglavlje: https://www.biblija.verbum.hr/postanak/7.md
Sljedeće poglavlje: https://www.biblija.verbum.hr/postanak/9.md
Knjiga: https://www.biblija.verbum.hr/postanak.md