Zemaljski raj

¹Tako se dovrši nebo i zemlja i sva njihova vojska. ²Sedmi dan Bog je završio svoje djelo što ga stvori. On počinu sedmi dan od svega djela svojega, što ga je bio stvorio. ³I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega, što ga je bio stvorio i učinio. ⁴To je povijest postanka neba i zemlje, kad su bili stvoreni. U vrijeme kad Gospodin Bog stvori zemlju i nebo. ⁵Nije još bilo na zemlji nikakva poljskog grmlja, i na poljima nije još raslo nikakvo bilje. Jer Gospodin Bog nije još pustio dažda na zemlju. I nije još bilo ljudi da obrađuju zemlju. ⁶No, dizala se para iz zemlje i natapala je svu površinu tla. ⁷Tada načini Gospodin Bog čovjeka od zemaljskog praha i udahnu mu u lice duh života. Tako postade čovjek živo biće. ⁸Tada zasadi Gospodin Bog daleko na istoku vrt u Edenu i stavi tamo čovjeka kojega je bio načinio. ⁹I dade Gospodin Bog te nikne iz zemlje svakojako drveće, ugodno za pogled i dobro za jelo, drvo života usred vrta i drvo spoznaje dobra i zla. ¹⁰Od Edena dolazila je rijeka da natapa vrt, i ona se kod izlaza iz njega dijelila u četiri rukavca. ¹¹Prva se zove Pišon. Ona teče pokraj cijele zemlje Havile, gdje ima zlata. ¹²Zlato je te zemlje izvrsno. Tamo ima i bdelija i oniksa kamena. ¹³Druga se rijeka zove Gihon. Ona teče pokraj cijele zemlje Kuš. ¹⁴Treća se rijeka zove Tigris. Ona teče istočno od Ašura. Četvrta je rijeka Eufrat. ¹⁵Uze, dakle, Gospodin Bog čovjeka i stavi ga u vrt edenski, da ga obrađuje i uzgaja. ¹⁶A dade Gospodin Bog čovjeku ovu zapovijed: »Sa svakoga drveta u vrtu smiješ jesti; ¹⁷samo s drveta spoznaje dobra i zla ne jedi! Jer čim bi s njega jeo, morao bi umrijeti.«

Eva. Ustanova ženidbe

¹⁸Tada reče Gospodin Bog: »Nije dobro čovjeku da je sam. Načinit ću mu pomoćnicu koja mu pristaje.« ¹⁹I dovede Gospodin Bog sve životinje zemaljske i sve ptice nebeske što ih je bio učinio od zemlje pred Adama, da vidi kako će ih nazvati. Kako Adam nazove živa bića, onako će se zvati. ²⁰Adam nadjenu dakle imena svoj stoci i pticama nebeskim i svima životinjama zemaljskim. Ali se Adamu ne nađe među njima pomoćnica koja bi mu pristajala. ²¹Zato Gospodin Bog pusti dubok san na Adama. Kad je bio zaspao, uze mu jedno rebro i ispuni mjesto opet mesom. ²²Gospodin Bog načini ženu od rebra što ga je bio uzeo Adamu i dovede je Adamu. ²³Adam povika: »Ta je napokon kost od mojih kostiju i meso od mojega mesa. Ona će se zvati mužica, jer je uzeta od muža.« ²⁴Zato ostavlja muž oca i majku i prianja za ženu svoju, i budu jedno tijelo. ²⁵Oboje, Adam i njegova žena, bili su goli, pa ipak se nisu stidjeli jedno pred drugim.