Pobjeda nad Ogom, bašanskim kraljem

¹Nato udarismo putem u Bašan. Tada Og, bašanski kralj, s cijelim svojim narodom iziđe pred nas, da se sukobi s nama kod Edreja. ²A Gospodin mi reče: Ne boj ga se! Jer ga dajem s cijelim njegovim narodom i sa zemljom u tvoje ruke. Učini s njim upravo onako kako si učinio sa Sihonom, amorejskim kraljem, koji stoluje u Hešbonu! ³Tako nam dade Gospodin, Bog naš, u ruke i Oga, bašanskoga kralja, s cijelim narodom. Potukosmo ga, da mu više nitko ne preostade. ⁴Tada osvojismo i sve njegove gradove. Nije bilo grada koji im ne uzesmo. Šezdeset gradova i sva pokrajina Argob pripadali su Ogovu kraljevstvu u Bašanu. ⁵Bili su to svi gradovi što su bili utvrđeni visokim zidinama, vratima i prijevornicama, osim vrlo mnogo otvorenih mjesta. ⁶Izvršismo prokletstvo na njima, kao što smo bili učinili na Sihonu, kralju u Hešbonu, i istrijebismo u svakom gradu muževe, žene i djecu. ⁷A svu stoku i sav plijen iz gradova uzesmo za se. ⁸Tako uzesmo onda zemlju iz ruku dvojice amorejskih kraljeva, koja je s one strane Jordana: od potoka Arnona do gore Hermona ⁹– Sidonci zovu Hermon Sirjon, Amorejci ga zovu Senir, ¹⁰sve gradove u ravnici, sav Gilead i sav Bašan do Salke i Edreja, ukratko gradove što pripadaju Ogovu kraljevstvu u Bašanu. ¹¹Bašanski kralj Og bio je posljednji preostali Refaimovac. Njegov sarkofag od bazalta stoji još u gradu Amonovih sinova, Rabatu. Dužina je njegova devet običnih lakata, a širina četiri lakta. ¹²Tu zemlju onda osvojismo. Od Aroera na rijeci Arnonu dadoh je s polovinom Gileadske gore i njezinim gradovima Rubenovcima i Gadovcima. ¹³Ostali dio Gileada i sav Bašan, Ogovo kraljevstvo, svu pokrajinu Argob, predadoh polovini Manašeova plemena. Sav taj bašanski kraj zove se zemlja refaimska. ¹⁴Jair Manašeov sin zauze svu pokrajinu Argob do područja Gešurovaca i Maakinovaca i prozva taj dio Bašana po svome imenu: Jairova sela. Tako se zovu do dana današnjega. ¹⁵Makiru dadoh Gilead. ¹⁶Rubenovu i Gadovu plemenu dadoh zemlju od Gileada do Arnona – sredina je doline granica – pa do Jaboka, granice Amonovih sinova. ¹⁷Dalje Arabu s Jordanom kao granicom, od Kinereta do mora uz poljanu, Slanoga mora, na području obronaka Pisge na istoku. ¹⁸Tada vam dadoh ovaj naputak: Gospodin, Bog vaš, dade vam tu zemlju u posjed. A vi svi, vojnici, pođite naoružani tamo pred svojom braćom, sinovima Izraelovim! ¹⁹Samo vaše žene i djeca, i vaša stoka – znam da imate mnogo stoke – neka ostanu u vašim gradovima, što vam ih dadoh, ²⁰dokle Gospodin vašoj braći, isto tako kao vama, ne dade tvrde stanove pa i oni ne uzmu u posjed zemlju koju će im Gospodin, Bog vaš, dati s one strane Jordana. Onda se smijete vratiti svaki svojemu posjedu, što vam ga dadoh. ²¹A Jošui dadoh onda ovaj naputak: Svojim očima vidio si sve što Gospodin, Bog vaš, učini onoj dvojici kraljeva. Isto tako učinit će Gospodin sa svim kraljevstvima u koja ćeš prijeći. ²²Ne bojte ih se! Jer Gospodin, Bog vaš, sam će se boriti za vas. ²³Onda sam se pomolio Gospodinu: ²⁴Svemogući Gospodine! Ti si već dosad svojemu sluzi pokazao svoju moć i svoju jaku ruku. Jer gdje je u nebu i na zemlji Bog koji tvori takva čudesa i junačka djela kao ti? ²⁵Daj mi da i ja prijeđem tamo i da vidim lijepu zemlju s one strane Jordana, to sjajno pogorje i Libanon! ²⁶Ali Gospodin se ljutio na me zbog vas i nije me uslišao. Štoviše, odgovori mi Gospodin: Dosta je toga! Ne govori mi više o tome! ²⁷Popni se na vrh Pisge! Podigni svoje oči na zapad i na sjever, na jug i na istok, i pogledaj je svojim vlastitim očima! Jer ne ćeš nikada prijeći preko Jordana. ²⁸Podaj, dakle, Jošui naputke, ohrabri i ojačaj ga! Jer će on na čelu naroda prijeći tamo i zemlju koju vidiš razdijeliti. ²⁹Tako ostadosmo u dolini prema Bet Peoru.