Dužnosti ljubavi prema bližnjemu

¹Ako vidiš da je zalutalo govedo tvojega zemljaka ili ovca, nemoj im uskratiti svoju pomoć! Odvedi ih natrag svom zemljaku! ²Ako li tvoj zemljak nije u tvojoj blizini, ili ti je nepoznat, odvedi ih svojoj kući! Neka ostanu kod tebe, dok ih ne potraži tvoj zemljak! Tada mu ih vrati! ³Isto tako učini s njegovim magarcem, s njegovom haljinom i sa svakom izgubljenom stvari što je izgubi tvoj zemljak, a ti je nađeš! Nemoj pustiti da leži! ⁴Ako vidiš da su magarac ili govedo tvog susjeda pali na putu, nemoj im uskratiti svoju pomoć! Pomozi mu ih podići! ⁵Žena ne smije nositi muškoga odijela, i muškarac neka se ne oblači u ženske haljine, jer tko takvo što čini, gadan je Gospodinu, Bogu tvojemu! ⁶Nađeš li vani na drvetu ili na tlu ptičje gnijezdo s mladima ili s jajima, tad ne hvataj majke s mladima! ⁷Pusti majku neka leti; ako uzmeš mlade, da ti bude dobro i da živiš dugo! ⁸Ako gradiš novu kuću, napravi na svom krovu ogradu, da ne navučeš na svoju kuću krivnju krvi, ako bi tko s nje pao! ⁹Ne sadi u svom vinogradu dvojakog usjeva! Inače sav rod pripada svetištu: ono što si posadio i vinogradski rod. ¹⁰Ne ori s volom i magarcem zajedno! ¹¹Ne odijevaj tkane haljine od vune i lana zajedno! ¹²Napravi sebi rese na četiri kraja plašta kojim se ogrćeš!

Propisi o grijesima protiv ćudoređa

¹³Ako netko uzme ženu i s njom živi, ali mu onda omrzne ¹⁴i optuži je zbog ružnih stvari i prospe loš glas o njoj kad govori: Kad uzeh tu ženu i približih joj se, ne nađoh u nje djevojaštva, ¹⁵tada otac i mati mlade žene neka uzmu njezine znakove djevojaštva i neka ih donesu pred starješine grada na vrata! ¹⁶Otac mlade žene neka rekne starješinama: Svoju kćer dadoh ovomu čovjeku za ženu. On je zamrzi ¹⁷i sad je optužuje zbog ružnih stvari, kad tvrdi: Ne nađoh u tvoje kćeri djevojaštva. Ali evo znaka djevojaštva moje kćeri! Onda neka razastru plahtu pred gradskim starješinama! ¹⁸Tada neka starješine toga grada uzmu muža i neka ga kazne! ¹⁹Osim toga neka ga oglobe globom od sto srebrnih šekela i neka ih daju ocu mlade žene, jer je pronio loš glas na djevojku Izraelku. Mora je zadržati kao ženu i ne smije je pustiti dok je živ. ²⁰Ali ako optužba bude istinita – nije se našao znak djevojaštva kod mlade žene – ²¹tada neka se izvede mlada žena pred vrata kuće njezina oca, i ljudi njezina zavičajnoga grada neka je kamenuju na smrt! Jer je počinila sramotu u Izraelu: blud je tjerala u kući svojega oca. Tako istrijebi zlo iz svoje sredine! ²²Ako se tko uhvati gdje opći sa udanom ženom, neka umru oboje: čovjek koji je općio sa ženom i žena! Tako iskorijeni zlo u Izraelu! ²³Ako se netko sastane u gradu s djevojkom koja je s jednim zaručena, i s njom opći, ²⁴izvedite ih oboje pred gradska vrata i kamenujte ih na smrt: djevojku jer nije u gradu vikala za pomoć, i čovjeka jer je oskvrnuo zaručnicu svojega bližnjega. Tako istrijebi zlo iz svoje sredine! ²⁵Ako netko nađe zaručenu djevojku vani u polju pa je siluje i s njom opći, neka umre samo čovjek koji je s njom općio! ²⁶Djevojci neka se ne učini ništa! Djevojka nije učinila grijeh što zaslužuje smrt. Slučaj je sličan kao kad netko skoči na drugoga i ubije ga. ²⁷Kako ju je našao vani u polju, mogla je zaručena djevojka vikati, a nikoga nije bilo da bi joj pomogao. ²⁸Ako netko nađe nezaručenu djevojku, uhvati je, opći s njom, i zateknu ih, ²⁹onda čovjek koji je s njom općio mora djevojčinu ocu platiti pedeset srebrnih šekela. Mora je uzeti za ženu, jer ju je oskvrnuo. Pustiti je ne smije dok je živ.