O svećenicima i prorocima

¹Levitski svećenici i sve Levijevo pleme neka nemaju dijela ni baštine u Izraelu! Neka žive od žrtava Gospodnjih i od onoga što njemu pripada! ²Neka nemaju baštine među svojim zemljacima: Gospodin je njihova baština, kao što im je Bog obećao. ³To je pravo koje neka svećenici imaju prema narodu, to jest onome koji prinosi govedo ili ovcu kao žrtvu: neka se da svećeniku plećka, obje vilice i želudac! ⁴Nadalje, moraš mu dati prvine svojega žita, vina i ulja i prvine od striženja svojih ovaca. ⁵Jer njega izabra Gospodin, Bog tvoj, između svih tvojih plemena, da on i njegovi sinovi uvijek obavljaju svetu službu u ime Gospodnje. ⁶Zaputi li se koji levit iz bilo kojega od tvojih mjesta u svemu Izraelu, gdje boravi, i dođe sa svom željom svojega srca na mjesto koje izabra Gospodin, ⁷smije obavljati službu u ime Gospodina, Boga svojega, kao sva njegova braća, leviti, koji su tamo u Gospodnjoj službi. ⁸Neka on tada jede jednak dio kao oni, osim onoga što dobije od prodaje svojih očinskih dobara. ⁹Kad dođeš u zemlju koju će ti dati Gospodin, Bog tvoj, ne uči se činiti gnusobe onih naroda! ¹⁰Neka se ne nađe kod tebe nitko koji bi pustio da njegov sin ili kći idu kroz oganj; nitko koji bi vračao, ni koji bi gatao, ni koji bi čarao ili bajao; ¹¹nitko koji bi gonio duhove; nitko koji bi pitao duha mrtvaca ili vračarskog duha ili se obraćao mrtvima! ¹²Jer se gadi Gospodinu tko se god tim bavi. Zbog tih gnusnosti protjerat će ih ispred tebe Gospodin, Bog tvoj. ¹³A ti budi potpuno i sav predan Gospodinu, Bogu svojemu! ¹⁴Jer ti narodi, što ćeš ih protjerati s njihova posjeda, slušaju gatare i vračare. A tebi Gospodin, Bog tvoj, takvo što ne dopušta. ¹⁵Proroka iz tvoje sredine, između braće tvoje, kao što sam ja, podignut će ti Gospodin, Bog tvoj. Njega slušajte! ¹⁶Upravo za to na dan sastanka na Horebu molio si Gospodina, Boga svojega, kad si tražio: Ne mogu dulje slušati glas Gospodina, Boga svojega, i gledati taj silni oganj. Inače moram umrijeti. ¹⁷Tada mi reče Gospodin: Pravo je što rekoše. ¹⁸Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Riječi svoje stavit ću u njegova usta, da im kaže sve što mu zapovjedim. ¹⁹A tko ne posluša mojih riječi, što će ih govoriti u moje ime, toga ću ja sam pozvati za to na odgovornost. ²⁰A prorok koji se usudi govoriti što u moje ime, što mu nisam naložio da govori, i koji govori u ime bogova, takav prorok neka se pogubi! ²¹Ako li pomisliš: Kako ću znati koju riječ nije Gospodin rekao?, ²²onda znaj: Ako se ono što prorok govori u moje ime ne dogodi i ne ispuni, to je riječ koju nije rekao Gospodin. Drsko ju je prorok izgovorio. Ništa ga se ne boj!