Pjesma nad pjesmama 2 — Biblija Šarić

¹Ja sam cvijet na šaronskoj poljani, ljiljan u dolini.

Zaručnik:

²Kao ljiljan među trnjem, tako je moja ljubljena među djevojkama.

Zaručnica:

³Kao jabuka među divljim drvećem, moj je dragi među momcima. Sjedim rado u njegovoj sjeni. Njegov je plod sladak mojemu grlu. ⁴On me vodi u dvoranu za svečanosti i bojni barjak, koji mi je podigao, barjak je ljubavi. ⁵Krijepi me grožđem, razblažuje me jabukama, jer sam izvan sebe od ljubavi. ⁶Njegova ljevica počiva pod mojom glavom, a desnicom me grli u ljubavi.

Zaručnik:

⁷Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i košutama, nemojte buditi ljubljenu dok ona sama to ne bude htjela!

Drugo pjevanje: Uzajamna ljubav raste

Zaručnica:

⁸Glas moga dragoga! Evo, dolazi skačući preko gora i poskakujući preko bregova. ⁹Moj je dragi kao srna ili kao jelenče. Gledaj samo, već stoji iza našega zida i gleda kroz prozor i viri kroz rešetku. ¹⁰Čujte što mi veli: Ustani, ljubljena moja, krasotice moja, i dođi:

Zaručnik:

¹¹Gle, već je prošla zima i prestalo je kišiti. ¹²Niču cvjetići na polju. Došlo je vrijeme rezanja loze i već se čuje u našoj zemlji grgutanje grlice. ¹³Već smokva pušta svoj plod i vinova loza u cvatu širi svoj miris. Ustani, ljubljena moja, krasotice moja, i dođi! ¹⁴Dođi, golubice moja, što se gnijezdiš u klisurama, u vrletnom zaklonu! Daj da vidim tvoje lice, daj da slušam tvoj glas, jer je tvoj glas mekan i tvoje lice blago.

Zaručnica:

¹⁵O, ulovite nam lisice, male lisice, što pustoše vinograd, naš vinograd u cvatu. ¹⁶Moj je dragi moj, a ja sam njegova! On je pastir na poljima ljiljana. ¹⁷Prije nego rashladi dan i rašire se sjene, dođi, ljubljeni moj, sličan srni ili jelenu na gorama Betera.