Gospodnje kraljevstvo

¹Viđenje Obadijino. Ovako veli svemogući Gospodin o Edomu: Od Gospodina smo čuli ovaj glas, među narode je bila poslana ova vijest: »Ustajte! Dići ćemo se na nj u boj! ²Gle, učinit ću te malim među narodima. Prezren ćeš biti preko mjere. ³Oholost tvojega srca te zaludjela. U kamenitim rasjeklinama stanuješ, imaš svoje sjedište na visini. Zato misliš u sebi: Tko me može oboriti na zemlju? ⁴I visoko si sagradio svoje gnijezdo kao orao, jest, pod same zvijezde. Ipak sam te odatle oborio dolje«, govori Gospodin. ⁵Kad bi došli k tebi kradljivci ili noćni lupeži – kako si dotjeran do ničega! – oni bi samo krali koliko bi trebali. Kad bi došli vinogradari u tvoj vinograd: oni bi još ostavili ostatke. ⁶Kad se pretražuje Ezav, prekopava se njegovo blago! ⁷Natrag do granice gonit će te svi tvoji saveznici. Zaludjet će te i silu ti nanijeti koji su ti bili prijatelji. Tvoji drugovi za stolom podmeću ti zamke, a ti to ne slutiš. ⁸»Doista, u onaj će se dan dogoditi«, govori Gospodin, »tada ću uništiti edomske mudrace, razumne u Ezavovoj gori. ⁹Tvoji će junaci, Temane, očajavati, da se unište svi stanovnici iz Ezavove gore.« ¹⁰Za umorstvo, za zlodjelo na tvojemu bratu Jakovu pokrit će te sramota! Bit ćeš istrijebljen za vječna vremena. ¹¹Tada si stajao nasuprot kada su tuđinci odvodili u ropstvo njegovu vojsku; i kad su stranci prodirali na njegova vrata i bacali ždrijeb nad Jeruzalemom, ti si bio kao jedan od njih. ¹²Ti nisi trebao gledati dana svojega brata, dana njegove nesreće, nisi se trebao radovati Judinim sinovima u dan njihova uništenja, nisi se trebao podsmjehivati u dan njihove nevolje. ¹³Nisi trebao prodrijeti na vrata mojega naroda, u dan njegove nesreće, nisi se trebao naslađivati na njegovu zlu u dan njegove pogibelji, nisi trebao pružati ruku u dan njegova jada. ¹⁴Nisi trebao stajati na raskršćima da ubijaš njegove bjegunce i nisi trebao izdavati one što izmakoše u dan tjeskobe. ¹⁵Jer je blizu Gospodnji dan nad svim narodima! Kako si činio, tako će ti biti: tvoja djela padaju natrag na tvoju vlastitu glavu. ¹⁶Doista, kao što ste vi morali piti na mojoj svetoj gori, tako će uvijek piti svi narodi, piti i srkati, i biti kao da ih nije bilo nikada. ¹⁷Ali će na gori Sionu biti spasenje. Ona će biti utočište. I Jakovljeva kuća pobijedit će svoje pobjeditelje. ¹⁸Kuća Jakovljeva bit će oganj i Josipova kuća plamen. A Ezavova kuća postat će strnjika! Oni će je zapaliti i sažeći: ništa ne će više ostati od Ezavove kuće! Jer je to rekao Gospodin. ¹⁹Tada će južna zemlja zaposjesti Ezavovu goru i nizinu Filistejaca. I Efrajimovo će polje zaposjesti, i samarijsko polje također. Benjamin će zauzeti Gilead. ²⁰Prognanici vojske Izraelaca zaposjest će sva mjesta Kanaanaca do Sarfate. Zarobljenici iz Jeruzalema, koje prognaše u Sefarad, baštinit će južne gradove. ²¹Izbavitelji će uzići na goru Sion, da sude Ezavovoj gori. A kraljevstvo će biti Gospodnje.