Stup od ognja

¹Ali je nad tvojim svetima sjalo žarko svjetlo. Drugi su čuli njihov glas, a njihovih likova nisu vidjeli, tada su ih slavili kao sretne što ne podnose patnje. ²Zahvaljivali su im što se ne osvećuju za prijašnje zlostavljanje, i molili su za oproštenje zbog iskazanog neprijateljstva. ³Umjesto tame svojima si dao stup od ognja kao vodiča na nepoznatu putu, i kao sunce koje ne škodi pri slavnom seljenju. ⁴A oni su zaslužili da budu lišeni svjetla i okruženi tamom. Jer su tvoje sinove držali u ropstvu, po kojima je trebalo dati neprolazno svjetlo Zakona.

Smrt prvorođenaca

⁵Oni su odlučili poubijati novorođenčad svetaca, i samo jedno izloženo dijete bilo je spašeno. Za kaznu ti si im oduzeo mnoštvo djece i zajedno ih uništio u silnim valovima. ⁶Onu su noć već prije najavili naši oci, da bi se sigurno radovali znajući na kakvu prisegu se oslanjaju. ⁷Tako je tvoj narod očekivao spasenje pravednika i propast neprijatelja. ⁸Jer ono čime si kaznio naše protivnike, postalo je sredstvo proslave nama koje si pozvao. ⁹U potaji su prinosili žrtve sveti sinovi pobožnih roditelja. Jednodušno su se obvezivali na božanski zakon, da će jednako dijeliti dobro i zlo, i pjevali su već unaprijed svete pjesme otaca. ¹⁰Kao odgovor odjeknula je zaglušna vika neprijateljâ, a u nju se umiješao jauk zbog oplakivane djece. ¹¹Jednakom je kaznom bio pogođen sluga i gospodar. Podanik je pretrpio isto kao kralj. ¹²Svi odjednom imali su bezbrojne mrtvace od iste vrste smrti, bilo je nebrojeno mnoštvo mrtvaca. A preživjelih nije bilo dovoljno za ukapanje, jer je u trenutku uništen najplemenitiji dio njihova potomstva. ¹³Oni koji zbog čarolija ostadoše u svemu posve nevjerni, priznali su pred propašću prvorođenaca da je taj narod sin Božji. ¹⁴Dok je posvuda naokolo vladao najdublji muk i noć bila u sredini svoga toka, ¹⁵siđe s neba tvoja svemoćna riječ, s kraljevskog prijestolja, kao razjaren ratnik u zemlju obilježenu prokletstvom. ¹⁶Ona je nosila oštar mač, tvoju neoborivu zapovijed; nastupila je i svuda sijala smrt, doticala se neba, a ipak koračala po zemlji. ¹⁷Tada ih najednom prestrašiše strahovite tlapnje, i spopade ih tjeskoba kakvu nisu očekivali. ¹⁸Jedan se sruši ovdje, a drugi ondje polumrtav pokazujući jasno uzrok svoje smrti. ¹⁹Jer tlapnje što su ih strašile to su već prije najavljivale kako ne bi pomrli a da ne znaju zašto podnose tu kaznu.

Aronovo posredovanje u pustinji

²⁰Dakako, i pravednike pogodi iskustvo smrti, i veliko mnoštvo izginu u pustinji. Ali gnjev ne potraja odveć dugo. ²¹Jer odmah se zauze za njih muž besprijekoran: noseći oružje svoje službe, molitvu i miomiris izmirenja, stade pred Gnjevnoga i učini kraj nesreći. Tako je pokazao da je bio tvoj sluga. ²²Ali on nije svladao sud gnjeva tjelesnom snagom niti oružanom silom, nego riječju onoga koji je imao pravo kazniti, podsjetivši ga na obećanja dana ocima i na postojane saveze. ²³Jer kad su mrtvaci već ležali u hrpama jedni na drugima, nastupi on, ukloni sud gnjeva i presiječe mu put k onima što su još živjeli. ²⁴Jer na njegovoj dugoj haljini bio je prikazan sav svijet. Na četiri reda izbrušenih dragulja bila su slavna imena otaca. Iznad zlatnoga vijenca na njegovoj glavi bilo je tvoje veličanstvo. ²⁵Pred tim uzmaknu Zatornik, uplašen; jer samo iskustvo gnjeva bilo je već dovoljno.