Mudrost 16 — Biblija Šarić

Izraelci i Egipćani – prepelice i žabe

¹Zato su s pravom bili kažnjeni po sličnim životinjama i mučeni po mnoštvu okrutnih zvijeri. ²Mjesto takve kazne iskazao si svojemu narodu dobročinstva. Na njihovu toplu želju dao si im za ukusnu hranu prepelice koje si ti pripravio. ³A oni prvi, unatoč potrebi za hranom, zbog gnusnih životinja koje si na njih poslao, izgubili su svaku želju za jelom. A ovi su poslije kratke oskudice dobili hranu divnog ukusa. ⁴Trebalo je da na tlačitelje dođe neuklonjiva oskudica. A ovima je trebalo pokazati kakve muke podnose njihovi neprijatelji.

Brončana zmija i smrtonosne zvijeri

⁵Kad su tvoje napale strahovite i otrovne zvijeri, kad su umirali od ujeda otrovnih zmija, ipak tvoj gnjev nije potrajao do kraja. ⁶Za opomenu bili su samo kratko vrijeme u strahu. I onda su dobili znak spasenja kao podsjećanje na zapovijedi Zakona. ⁷Jer tko je pogledao, bio je spašen ne samim pogledom, nego po tebi koji spašavaš sve. ⁸Ali i time si dokazao našim neprijateljima da si ti onaj koji izbavlja iz svake nevolje. ⁹Usmrćivao ih je ujed skakavaca i muha. Nije bilo lijeka da očuvaju život, jer su zaslužili da budu tako kažnjeni. ¹⁰A tvojoj djeci nisu naškodili ni ujedi zmija otrovnica, jer si im milosrdno pomogao i iscijelio ih. ¹¹Bili su ubodeni da bi se spomenuli tvojih zapovijedi. Ali su brzo opet bili iscijeljeni, da ne bi posve zaboravili tvojih odredaba te izgubili tvoja dobročinstva. ¹²Nisu se izliječili biljkama ni previjanjem, nego tvojom riječju, Gospodine, koja sve iscjeljuje. ¹³Jer ti imaš moć nad životom i smrću. Ti odvodiš u carstvo mrtvih i opet izvodiš. ¹⁴Čovjek može, istina, u svojoj zloći nekoga ubiti, ali ne može natrag povratiti daha što je odletio i dušu što je oduzeta ne može više izbaviti.

Tuča i mana

¹⁵Ali umaći tvojoj ruci, nemoguće je. ¹⁶Jer si bezbožnike koji te ne htjedoše spoznati kaznio svojom jakom mišicom: gustim kišama i tučom, teško nevrijeme rušilo se na njih, vatra ih uništavala. ¹⁷I što je bilo najčudnije: u vodi, koja inače sve gasi, bjesnio je oganj još žešće; jer se svemir bori za pravednike. ¹⁸Ponekad je žestina plamenova popustila, da ne spali životinjâ što su bile poslane protiv bezbožnika. Tako su jasno vidjeli da ih progoni Božji sud. ¹⁹Ponekad je usred vode plamen jače gorio, da uništi urod bezbožne zemlje. ²⁰Nasuprot tome hranio si svoj narod anđeoskom hranom. Neprestano si im, bez njihova naprezanja, slao s neba pripravljen kruh koji je imao svaku slast i odgovarao svakome okusu. ²¹Jer dar koji si ti slao očitovao je tvoju nježnost prema djeci. On je bio prema želji onoga koji ga je uživao i pretvarao se u ono što je svaki želio. ²²Snijeg i led su se opirali ognju i nisu se topili. Tako je trebalo spoznati da je isti oganj, što je gorio u tuči i sijevao u pljusku i daždu, uništavao samo urod neprijatelja, ²³a nasuprot tome da je zaboravio svoju snagu, kako bi se pravednici mogli prehraniti. ²⁴Jer stvorenje što spremno služi tebi, svojemu stvoritelju, podiže svoju snagu za kaznu grešnicima i usmjerava je na dobro onima koji se uzdaju u te. ²⁵Podlažući se svakoj promjeni, služilo je tako kao tvoj dar što sve hrani, po ukusu onih koji su molili. ²⁶Tvoja djeca koju ljubiš, Gospodine, trebala su iskusiti da ne hrane čovjeka samo različiti plodovi, nego da tvoja riječ uzdržava one koji se uzdaju u te. ²⁷Jer što nije uništio oganj, odmah se topilo kad je kratko zapekla sunčana zraka. ²⁸Po tom je trebalo spoznati da moraju tebe slaviti prije izlaska sunca i pred tobom se pokazati već o svanuću. ²⁹Jer se nada nezahvalnika rastopi kao zimsko inje i proteče kao neupotrebljiva voda.