Matej 14 — Biblija Šarić

Smrt Ivana Krstitelja

¹U ono vrijeme dopre do četverovlasnika Heroda glas o Isusu. ²On reče svojim dvoranima: »To je Ivan Krstitelj. On je uskrsnuo od mrtvih; zato djeluju u njemu čudesne sile.« ³Herod je, naime, bio dao Ivana uhvatiti, svezati i baciti u tamnicu zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa. ⁴Jer ga je Ivan bio prekorio: »Nije ti dopušteno imati je za ženu.« ⁵Rado bi ga bio dao ubiti, ali se bojao naroda. Jer su ga držali za proroka. ⁶Na proslavi Herodova rođendana Herodijadina kći plesala je pred gostima. To se svidjelo Herodu tako ⁷da joj je pod zakletvom obećao dati što god zaište. ⁸Ona, potaknuta od svoje majke, reče: »Daj mi ovdje na plitici glavu Ivana Krstitelja!« ⁹To zabrinu kralja. Ali zbog zakletve i zbog gostiju zapovjedi da joj se dade. ¹⁰I tako dade odsjeći glavu Ivanu u tamnici. ¹¹Donesoše njegovu glavu na plitici i dadoše je djevojci; ona je odnese svojoj majci. ¹²Tada uzeše njegovi učenici mrtvo tijelo i ukopaše ga. Potom otiđoše i javiše to Isusu.

Isus hrani pet tisuća ljudi

¹³Na tu vijest otiđe Isus otamo u lađici na samotno mjesto, da bude sam. Ali to sazna mnoštvo naroda i pođe za njim pješke iz gradova. ¹⁴Kad on izađe na kopno i vidje veliko mnoštvo, smilova im se i iscijeli njihove bolesnike. ¹⁵Predvečer pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: »Mjesto je pusto, a doba je već poodmaklo. Otpusti narod, neka ide u sela da kupi sebi hrane!« ¹⁶Isus im odvrati: »Ne treba da idu. Podajte im vi jesti!« ¹⁷Oni mu odvratiše: »Imamo ovdje samo pet kruhova i dvije ribe.« ¹⁸On reče: »Donesite mi ih ovamo!« ¹⁹I odredi da narod posjeda po travi. Tada uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče blagoslov. Zatim razlomi kruhove i dade ih svojim učenicima, a učenici ih dadoše narodu. ²⁰Svi su jeli i nasitili se. Štoviše, nakupili su od preostalih komada još dvanaest punih košarica. ²¹A broj svih koji su jeli bio je oko pet tisuća muževa, bez žena i djece.

Isus hoda po jezeru

²²Odmah zapovjedi svojim učenicima da uđu u lađicu i da otplove na drugu obalu, dok on otpusti narod. ²³Kad je otpustio narod, popne se na goru sam, kako bi molio. Već je bila nastala večer, a on je još bio ondje sam. ²⁴Lađica je već bila nasred mora, a valovi su je bacali tamo i amo jer je bio protivan vjetar. ²⁵O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodajući po moru. ²⁶Kad ga tako učenici vidješe gdje hoda po moru, povikaše uplašeni: »Sablast!« I zavikali su od straha. ²⁷A Isus im odmah progovori: »Budite hrabri! Ja sam. Ne bojte se!« ²⁸Petar mu odvrati: »Gospodine, ako si ti, reci mi da dođem k tebi po vodi!« ²⁹On reče: »Dođi!« Petar izađe iz lađice i hodajući po vodi pođe k Isusu. ³⁰A kad je vidio jak vjetar, uplaši se. Poče se topiti i povika: »Gospodine, spasi me!« ³¹Odmah Isus pruži ruku, uhvati ga i reče mu: »Malovjerniče, zašto si posumnjao.« ³²Tada uđoše u lađicu, i prestade vjetar. ³³Oni koji su bili u lađici baciše se pred njega ničice i rekoše: »Ti si zaista Sin Božji!«

Isusova iscjeljenja u Genezaretu

³⁴Tada prijeđoše i dođoše u pokrajinu Genezaret. ³⁵Čim ga stanovnici onoga kraja prepoznaše, poslaše glasnike po svoj onoj okolini i dadoše donijeti k njemu sve bolesnike. ³⁶Ovi ga zamoliše da se samo smiju dotaknuti resa na njegovoj haljini. I svi koji se dotakoše ozdraviše.