Marko 9 — Biblija Šarić

¹Nadalje im reče: »Zaista kažem vam: Od onih koji stoje ovdje neki ne će okusiti smrti dok ne vide gdje dolazi kraljevstvo Božje sa silom.«

Preobraženje Isusa

²Poslije šest dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih nasamo, na visoku goru. Tu se pred njima preobrazi. ³Njegove haljine postadoše sjajno bijele kako ih ne može nijedan bjelilac na zemlji obijeliti. ⁴Ukaza im se Ilija s Mojsijem i razgovorahu s Isusom. ⁵Tada progovori Petar i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje. Načinit ćemo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« ⁶On nije znao što govori, jer su bili uplašeni. ⁷Tada dođe oblak i zasjeni ih. Iz oblaka povika glas: »Ovo je moj ljubljeni Sin, njega slušajte!« ⁸Kad pogledaše oko sebe, najedanput ne vidješe više nikoga sa sobom, osim sama Isusa. ⁹Kad su onda silazili s gore, naloži im Isus da nikome ne pripovijedaju o onome što su vidjeli dok Sin Čovječji ne uskrsne od mrtvih. ¹⁰Oni to zadržaše za sebe, ali su pitali jedan drugoga što znači uskrsnuti od mrtvih. ¹¹Upitaše Isusa: »Zašto tvrde pismoznanci da treba najprije doći Ilija?« ¹²On im odgovori: »Svakako će najprije doći Ilija i sve će obnoviti. A kako se može u Pismu reći o Sinu Čovječjem da će mnogo trpjeti i da će biti odbačen? ¹³Ali vam kažem: Ilija je već došao. A učiniše s njim što htjedoše. Tako stoji o njemu pisano.«

Iscjeljenje opsjednutog dječaka

¹⁴Kad dođoše k učenicima, vidješe veliko mnoštvo naroda oko njih i pismoznance u prepirci s njima. ¹⁵Čim ga ugleda sav narod, bio je posve iznenađen, pohrli k njemu i pozdravi ga. ¹⁶On ih upita: »O čemu se prepirete s njima?« ¹⁷Jedan mu iz naroda odgovori: »Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina; on je opsjednut od nijemoga duha. ¹⁸Kad ga uhvati, nateže ga tamo i amo. Onda se pjeni, škripi zubima i legne ukočen. Zamolih tvoje učenike da ga istjeraju; ali oni ne mogoše.« ¹⁹On im odvrati: »O, nevjerni rode! Kako ću još dugo biti s vama? Dovedite ga k meni!« ²⁰Dovedoše ga k njemu. Čim ga duh ugleda, stade natezati dječaka tamo i amo. On pade na zemlju, stade se valjati i pjeniti. ²¹Tada Isus upita njegova oca: »Kako već dugo to ima?« On odgovori: »Od djetinjstva. ²²Često ga je već bacao u oganj i u vodu da ga pogubi. Ako ti što možeš, smiluj nam se i pomozi nam!« ²³Isus mu odvrati: »Što se tiče mogućnosti, sve je moguće onome koji vjeruje.« ²⁴Odmah povika dječakov otac sa suzama: »Vjerujem, pomozi mojoj nevjeri!« ²⁵Kad vidje Isus da se narod sve više stječe, zaprijeti nečistome duhu i reče mu: »Duše nijemi i gluhi! Ja ti zapovijedam: izađi iz njega i ne vraćaj se više nikada u njega!« ²⁶Povikavši i izmrcvarivši ga, izađe. Ležao je kao mrtav tako da su mnogi rekli: »Mrtav je.« ²⁷Isus ga uhvati za ruku i uspravi ga. Tada on ustade. ²⁸Kad je došao u kuću, upitaše ga njegovi učenici nasamo: »Zašto ga mi ne mogosmo istjerati?« ²⁹Odgovori im: »Ova se vrsta može istjerati samo molitvom!«

Druga najava muke i uskrsnuća

³⁰Odatle otiđoše dalje, i putovali su kroz Galileju. A nije htio da tko dozna. ³¹Učio je naime svoje učenike i govorio im: »Sin Čovječji bit će predan u ruke ljudima. Oni će ga ubiti, ali tri dana poslije svoje smrti on će uskrsnuti.« ³²Oni nisu razumjeli toga govora; ali su se bojali zapitati ga.

Tko je najveći?

³³Dođoše u Kafarnaum. Kad su bili u kući, zapita ih: »O čemu ste govorili putem?« ³⁴Oni su šutjeli, jer su se putem prepirali među sobom o tome tko je među njima najveći. ³⁵Tada on sjede, dozva k sebi dvanaestoricu i reče im: »Tko hoće da bude prvi, taj neka bude posljednji i svima sluga.« ³⁶Tada uze dijete, stavi ga u sredinu među njih, zagrli ga i reče im: ³⁷»Tko jedno takvo dijete primi u moje ime, mene prima; a tko primi mene, ne prima mene nego onoga koji me posla.«

Tko nije protiv nas, za nas je!

³⁸Ivan mu javi: »Učitelju, vidjesmo jednoga gdje u tvoje ime izgoni đavle. Mi mu to zabranismo, jer te ne slijedi s nama.« ³⁹Isus odvrati: »Ne branite mu! Jer tko u moje ime čini čudo, ne može me odmah iza toga grditi. ⁴⁰Tko nije protiv nas, taj je za nas. ⁴¹Tko vam dade u moje ime čašu vode da se napijete, jer pripadate Kristu, zaista kažem vam: On ne će izgubiti svoje plaće.

Pozor

⁴²Tko sablazni jednoga od ovih malenih koji vjeruju, za njega bi bilo bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen i da se baci u more. ⁴³Ako te tvoja ruka sablažnjava, odsijeci je! Bolje je za tebe da uđeš sakat u život, negoli da s dvije ruke ideš u pakao, u neugasivi oganj. 44 * 45 Ako te tvoja noga sablažnjava, odsijeci je! Bolje je za tebe da uđeš hrom u život, negoli da te s dvije noge bace u pakao, u neugasivi oganj. 46 * 47 Ako te tvoje oko sablažnjava, iskopaj ga! Bolje je za tebe da uđeš s jednim okom u Božje kraljevstvo, negoli da te s dva oka bace u pakao 48 gdje njihov crv ne umre i oganj se ne gasi. 49 Svaki će biti ognjem posoljen. 50 Dobra je sol. Ali ako sol obljutavi, čim ćete je začiniti? Imajte sol u sebi i držite mir među sobom!«