Marko 6 — Biblija Šarić

Isus u Nazaretu

¹Odatle ode i stigne u svoj zavičaj. Pratili su ga njegovi učenici. ²Sljedeće subote učio je u sinagogi. Mnogi su se slušatelji divili Isusovu nauku i pitali su: »Odakle njemu to? Kakva li mu je mudrost dana? Kako se velika čudesa događaju po njegovim rukama! ³Nije li ovo drvodjelja, Marijin sin i Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov brat? Ne stanuju li i njegove sestre ovdje kod nas?« Tako su se sablažnjavali nad njim. ⁴A Isus im reče: »Prorok ne vrijedi nigdje manje negoli u svojemu rodnom gradu, kod svojih rođaka i u svojemu domu.« ⁵Nije ondje mogao učiniti nijednoga čuda, osim što je stavio svoje ruke na nekoliko bolesnika i iscijelio ih. ⁶Čudio se je njihovoj nevjeri. Nakon toga je išao po okolnim selima i učio ih. ⁷Potom dozva dvanaestoricu k sebi, posla ih dva i dva i dade im moć nad nečistim duhovima. ⁸Zapovjedi im da ništa sa sobom ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu. ⁹Sandale su smjeli nositi, ali ne oblačiti dvoje haljine. ¹⁰Nadalje im reče: »Kad negdje uđete u kuću, onda ostanite ondje dok ne pođete dalje! ¹¹A gdje vas ne prime i ne poslušaju vas, odanle pođite dalje i otresite prah sa svojih nogu, za svjedočanstvo protiv njih!« ¹²Tada su se zaputili i propovijedali su obraćenje. ¹³Izgonili su mnoge zle duhove, mazali uljem mnoge bolesnike i iscjeljivali ih.

Poslanje dvanaestorice

Herod i Isus

¹⁴Kralj je Herod čuo za njega, jer je njegovo ime bilo u ustima sviju. On reče: »Ivan Krstitelj je ustao od mrtvih. Zato djeluju u njemu čudesne snage.« ¹⁵Drugi su mislili: »To je Ilija.« Opet drugi: »To je jedan od proroka.« ¹⁶A Herod ostade kod svojega mišljenja: »To je Ivan, komu sam dao odsjeći glavu. On je ustao od mrtvih.«

Smrt Ivana Krstitelja

¹⁷Herod je bio naime dao Ivana uhvatiti, svezati i u tamnicu baciti zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa, koju je bio uzeo za ženu. ¹⁸Ivan je naime prekorio Heroda: »Nije ti dopušteno imati ženu svojega brata.« ¹⁹Zato ga je Herodijada mrzila. Htjela ga je usmrtiti, ali nije mogla, ²⁰jer se Herod bojao Ivana. Poznavao ga je kao čovjeka pravedna i sveta i uzimao ga u zaštitu. Kad ga je slušao, vrlo bi se zbunio, ali ga je ipak rado slušao. ²¹Tada dođe zgodan dan. Herod na svoj rođendan priredi gozbu svojim knezovima, časnicima i prvacima Galileje. ²²Pritom uđe Herodijadina kći i plešući ugodi Herodu i njegovim gostima. I kralj reče djevojci: »Traži od mene što hoćeš i dat ću ti.« ²³I zakle joj se: »Dat ću ti štogod zatražiš od mene, makar bila polovina mojega kraljevstva.« ²⁴Ona izađe i upita svoju majku: »Što da zatražim?« Ova odgovori: »Glavu Ivana Krstitelja.« ²⁵Ona uđe brzo kralju i zaiska: »Hoću da mi daš odmah na tanjuru glavu Ivana Krstitelja.« ²⁶To zbuni kralja. Ali zbog zakletve i gostiju ne htjede je odbiti. ²⁷I odmah posla kralj stražara i zapovjedi da donesu Ivanovu glavu. ²⁸On ode i odsiječe mu glavu u tamnici. I donese njegovu glavu na tanjuru i dade je djevojci, a djevojka je dade svojoj majci. ²⁹Kad to saznaše Ivanovi učenici, dođoše i uzeše njegovo tijelo i pokopaše ga.

Isus hrani pet tisuća ljudi u pustu kraju

³⁰Apostoli se opet nađoše kod Isusa i izvijestiše ga o svemu što su činili i naučavali. ³¹Tada im Isus reče: »Dođite sa mnom sami, na samotno mjesto i otpočinite malo!« Bilo je naime mnogo onih koji su neprestano dolazili i odlazili i nisu imali kad ni jesti. ³²Tada odoše u lađici na samotno mjesto da budu sami. ³³Ali su ih mnogi vidjeli gdje odlaze i pogodili su njihovu namjeru. Tada pohrliše pješice tamo iz sviju gradova i još ih prestigoše. ³⁴Kad izađe na kopno, vidje veliko mnoštvo naroda i sažali se nad njima jer su bili kao ovce bez pastira, i poče ih dugo učiti. ³⁵Kad je bilo već kasno, pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: »Ovo je mjesto pusto i vrijeme je već poodmaklo. ³⁶Pusti, zato, da ljudi odu. Neka idu u okolne zaselke i sela da kupe sebi što za jelo.« ³⁷On im odvrati: »Vi im dajte jela!« Odvratiše mu: »Trebamo li poći i kupiti kruha za dvjesta denara te im dati da blaguju?« ³⁸On ih upita: »Koliko imate kruhova? Idite i vidite!« Oni vidješe i rekoše: »Pet i dvije ribe.« ³⁹Tada im zapovjedi da ih posjednu sve u skupine po zelenoj travi. ⁴⁰Posjedaše u skupine po sto i po pedeset. ⁴¹I uze Isus onih pet kruhove i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče blagoslov. Tada razlomi kruhove i davaše ih učenicima da stavljaju pred njih. I dvije ribe dade da se razdijele svima. ⁴²Svi su jeli i nasitili se. ⁴³A nakupili su još dvanaest košarica, punih komada, a također i nešto od riba. ⁴⁴A bilo je pet tisuća muškaraca što su bili jeli od onih kruhova.

Isus hoda po moru

⁴⁵Isus odmah prisili svoje učenike da uđu u lađicu i da idu naprijed na drugu obalu prema Betsaidi, dok on otpusti narod. ⁴⁶Kad je otpustio narod, uziđe na goru da se pomoli. ⁴⁷Bilo je već uvečer. Lađica se je nalazila nasred mora, a on sam na zemlji. ⁴⁸Tada vidje gdje se muče veslajući, jer su imali protivan vjetar. Oko četvrte noćne ure dođe Isus k njima po moru i htio ih je mimoići. ⁴⁹Kad ga oni tako vidješe gdje ide po moru, pomisliše da je sablast pa stanu vikati, ⁵⁰jer ga svi vidješe i preplašiše se. A on odmah progovori s njima i reče: »Budite hrabri! Ja sam, ne bojte se!« ⁵¹I uđe k njima u lađicu, i utiša vjetar. Tada su oni bili posve izvan sebe od čuđenja. ⁵²Još naime nisu shvatili ono o kruhovima jer im je srce bilo otvrdnulo.

Isus u genezaretskom kraju

⁵³Prijeđoše prijeko na zemlju i dođoše u Genezaret. Ondje pristadoše. ⁵⁴Kad izađoše iz lađice, ljudi Isusa odmah prepoznaše. ⁵⁵Oni su protrčali, sav onaj kraj, i donosili su na posteljama bolesnike tamo gdje bi čuli da je on. ⁵⁶I gdje je samo stupio u koje selo, u koji grad, ili u koji zaselak, smještali bi tamo bolesnike na slobodna mjesta i molili bi da se barem dotaknu skuta njegove haljine. I ozdravljali su svi koji su ga se dotakli.