Luka 9 — Biblija Šarić

Slanje Dvanaestorice

¹On sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlim dusima, i da iscjeljuju od bolesti. ²Tada ih posla da navješćuju Božje kraljevstvo i da iscjeljuju bolesnike. ³Reče im: »Ne uzimajte ništa na put: ni štapa ni torbe ni kruha ni novaca. Ne trebate imati ni dvoje haljine. ⁴Kad dođete u koju kuću, ondje ostanite dok odatle ne pođete dalje. ⁵A gdje vas ne prime, ostavite taj grad i otresite prah sa svojih nogu za svjedočanstvo protiv njih!« ⁶Oni se zaputiše, i išli su od mjesta do mjesta, posvuda navješćivali evanđelje i iscjeljivali bolesnike.

Isusov ugled zagonetan Herodu

⁷Četverovlasnik Herod čuo je o svim tim događajima te ga je obuzeo nemir. Jer neki rekoše: »Ivan je uskrsnuo od mrtvih.« ⁸Drugi: »Ilija se pojavio.« Opet drugi: »Jedan je od starih proroka uskrsnuo.« ⁹Herod reče: »Ali ja sam dao Ivanu odsjeći glavu! A tko je taj o kome čujem takve stvari?« I želio ga je vidjeti.

Isus čudesno hrani mnoštvo

¹⁰Apostoli se vratiše i pripovjediše mu sve što su učinili. Tada se povuče s njima na samotno mjesto, u području grada Betsaide. ¹¹A narod to opazi i pođe za njim. On ih je primio ljubazno, govorio im o Božjem kraljevstvu i iscjeljivao sve koji su trebali iscjeljenje. ¹²Već se je dan stao naginjati. Tada dođoše dvanaestorica k njemu i rekoše: »Otpusti narod! Neka idu u okolna sela i zaseoke, da potraže prenoćište i hranu, jer smo ovdje u pustom kraju.« ¹³On im odvrati: »Dajte im vi neka jedu!« Oni odvratiše: »Imamo samo pet kruhova i dvije ribe; a morali bismo poći i kupiti hrane za sve ovo mnoštvo.« ¹⁴Bilo je, naime, oko pet tisuća ljudi. Tada on reče svojim učenicima: »Neka posjedaju u skupine po pedeset!« ¹⁵Učiniše tako i svi posjedaše. ¹⁶Tada uze onih pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče nad njima blagoslov. Onda ih prelomi i dade učenicima, da razdijele mnoštvu. ¹⁷Svi su jeli i nasitili se. I nakupiše još dvanaest punih košarica od komadićâ što pretekoše.

Petar priznaje Isusa za Mesiju

¹⁸Kad je jedanput sam molio, dok su samo njegovi učenici bili s njim, zapita ih: »Za koga me smatraju ljudi?« ¹⁹Oni odgovoriše: »Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju. Neki pak misle da je uskrsnuo koji od starih proroka.« ²⁰Tada ih upita dalje: »A za koga me vi smatrate?« Petar odgovori: »Za Božjega pomazanika.« ²¹A on im strogo zapovjedi da nigdje nikome to ne kazuju.

Isus pojašnjava da ga čeka smrt

²²Pridodade: »Sin Čovječji mora mnogo trpjeti. Bit će od starješina, svećeničkih glavara i pismoznanaca odbačen i ubijen, ali će treći dan uskrsnuti.«

Kako slijediti Isusa

²³A svima reče: »Tko hoće ići za mnom, neka sa odreče samoga sebe, neka uzme na sebe svoj križ svaki dan i neka tako ide za mnom! ²⁴Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga; a tko izgubi svoj život zbog mene, spasit će ga. ²⁵Jer što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi samoga sebe i propadne? ²⁶Tko se stidi mene i mojih riječi, toga će se stidjeti i Sin Čovječji, kad dođe u svojoj slavi, Očevoj i svetih anđela. ²⁷Kažem vam zaista: Od onih koji stoje ovdje neki ne će okusiti smrti dok ne vide Božjega kraljevstva.«

Preobraženje

²⁸Jedno osam dana poslije tih riječi uze Petra, Ivana i Jakova sa sobom i uziđe na goru, da se pomoli. ²⁹Dok se je molio, promijeni se njegovo lice, i njegovo odijelo postade sjajno i bijelo. ³⁰I dva su čovjeka govorila s njim: Mojsije i Ilija. ³¹Pokazaše se u slavi i govorili su o njegovu svršetku, što ga je trebao snaći u Jeruzalemu. ³²Petar i njegovi drugovi bili su svladani od sna. Kad se probudiše, vidješe njegovu slavu i oba čovjeka koji su stajali s njim. ³³Kad su se ovi htjeli od njega rastati, reče Petar Isusu: »Učitelju, dobro je da smo ovdje. Načinit ćemo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Nije znao što govori. ³⁴Dok je još govorio, dođe oblak i zakloni ih. Uplašiše se kad zađoše u oblak. ³⁵A iz oblaka povika glas: »Ovo je moj izabrani Sin, njega slušajte!« ³⁶Kad je glas utihnuo, ostao je Isus opet sâm. Oni su šutjeli i u one dane nisu nikome ništa pripovijedali o onome što su vidjeli.

Iscjeljenje opsjednutog dječaka

³⁷Kad su drugi dan silazili s gore, dođe mu ususret veliko mnoštvo naroda. ³⁸Tada povika jedan čovjek iz naroda: »Učitelju, molim te, pogledaj na mojega sina! Jedinac mi je. ³⁹Hvata ga zao duh. Tada najedanput zaviče. On ga nateže tamo i amo tako da se pjeni. Samo teško odstupi od njega i još ga svega izlomi. ⁴⁰Molio sam tvoje učenike da ga istjeraju; ali ne mogoše.« ⁴¹Isus odvrati: »O, nevjerni i naopaki rode! Dokle ću još ostati kod vas i podnositi vas? Donesi ovamo svojega sina!« ⁴²Dok se dječak približavao, zao duh ga je trgao i natezao tamo i amo. Isus zaprijeti nečistome duhu, iscijeli dječaka i dade ga natrag njegovu ocu. ⁴³Svi su se divili Božjoj veličini. Dok su se svi čudili svemu što je Isus činio, on reče svojim učenicima: ⁴⁴»Upamtite dobro ove riječi: Sin Čovječji bit će predan u ljudske ruke.« ⁴⁵Ali oni ne razumješe te riječi. Ostade im tamna; ne mogoše je shvatiti. Ali su se bojali zapitati ga za tumačenje.

Drugi navještaj muke

Tko je najveći?

⁴⁶Nastade među njima pitanje tko je od njih najveći. ⁴⁷Kako je Isus poznavao misli njihovih srdaca, uze dijete, stavi ga uza se i reče im: ⁴⁸»Tko primi ovo dijete u moje ime, mene prima; a tko mene prima, prima onoga koji me poslao. Jer tko je najmanji među vama svima, on je velik.«

Tko nije protiv vas, za vas je!

⁴⁹Ivan izvijesti: »Učitelju, vidjesmo kako jedan u tvoje ime izgoni đavle. Zabranjivali smo mu, jer ne prati tebe s nama.« ⁵⁰Isus mu odvrati: »Ne branite mu! Jer tko nije protiv vas, za vas je.«

Početak Isusova puta u Jeruzalem

⁵¹Približavali su se dani kada je trebao biti uzet. Tada on čvrsto nakani poći u Jeruzalem. ⁵²I posla glasnike pred sobom. Oni odoše i dođoše u jedno samarijansko mjesto da mu priprave gdje će prenoćiti. ⁵³Ali ga ne primiše, jer je bio na putu u Jeruzalem. ⁵⁴Kad to vidješe učenici Jakov i Ivan, rekoše: »Gospodine, hoćeš li da zazovemo oganj s neba, da ih unišiti?« ⁵⁵A on se okrenu i ukori ih. ⁵⁶I tako odoše u drugo mjesto.

Cijena učeništva

⁵⁷Dok su putovali, reče mu neki čovjek: »Ići ću za tobom kamo god pođeš.« ⁵⁸Isus mu odvrati: »Lisice imaju svoje jame, ptice nebeske svoja gnijezda. A Sin Čovječji nema mjesta gdje bi mogao nasloniti svoju glavu.« ⁵⁹Drugoga pozva: »Pođi za mnom!« On odvrati: »Gospodine, pusti me da najprije odem i ukopam svojega oca.« ⁶⁰Isus mu odvrati: »Pusti neka mrtvi ukopavaju svoje mrtvace. A ti pođi i navješćuj Božje kraljevstvo!« ⁶¹Opet drugi reče: »Ja ću ići za tobom, Gospodine, ali me najprije pusti da se oprostim sa svojom obitelji.« ⁶²Isus mu odvrati: »Nijedan koji stavi ruku svoju na plug i obazire se natrag, nije prikladan za Božje kraljevstvo.«