Luka 1 — Biblija Šarić

Predgovor s posvetom

¹Već su mnogi poduzeli pisanje izvještaja o događajima što su se zbili među nama, ²onako kako nam predadoše prvotni očevici i sluge riječi. ³Tako i ja namislih pomno ispitati sve događaje od prvih početaka i po redu ih napisati tebi, plemeniti Teofile, ⁴da se mogneš osvjedočiti o pouzdanosti nauka u kojem si bio poučen.

Navještenje Zahariji o rođenju Krstitelja

⁵U dane Heroda, judejskog kralja, živio je neki svećenik po imenu Zaharija, iz svećeničkog roda Abije. Njegova je žena vukla lozu iz Aronova roda i zvala se Elizabeta. ⁶Bili su oboje pravedni pred Bogom i živjeli su besprijekorno u svim Gospodnjim zapovijedima i uredbama. ⁷A bili su bez djece, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili već poodmakli u godinama. ⁸Kad je jedanput njegov svećenički red bio na redu te je on vršio pred Bogom svetu službu, ⁹zapade ga ždrijebom po svećeničkom običaju da ide u Gospodnji hram i prinese kâd. ¹⁰A sav je narod u vrijeme kađenja stajao vani i molio se. ¹¹Tada mu se ukaza Gospodnji anđeo s desne strane kadionoga žrtvenika. ¹²Kad ga Zaharija vidje, uplaši se i obuze ga strah. ¹³A anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Tvoja je molitva uslišana: Elizabeta, tvoja žena, rodit će ti sina! Nadjeni mu ime Ivan. ¹⁴Imat ćeš radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rođenju. ¹⁵Jer će biti velik pred Gospodinom. Vina i jaka pića ne će piti, i već u majčinoj utrobi napunit će se Duhom Svetim. ¹⁶Mnoge od Izraelove djece obratit će Gospodinu, njihovu Bogu. ¹⁷On će ići pred Gospodinom u Ilijinu duhu i sili da obrati srca otaca k djeci, da nepokorne privede k umnosti pravednika i da tako pripravi Gospodinu spreman narod.« ¹⁸Zaharija odvrati anđelu: »Po čemu ću to znati? Jer sam ja star i moja je žena poodmakla u godinama.« ¹⁹Anđeo mu odvrati: »Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu vijest. ²⁰A jer nisi povjerovao mojim riječima, što će se ispuniti u svoje vrijeme, ti ćeš zanijemiti i ne ćeš moći govoriti do dana kad će se to zbiti.« ²¹Narod je čekao Zahariju, i čudio se što se tako dugo zadržao u Hramu. ²²Kad je izašao, nije im mogao progovoriti riječi. Tada su znali da je morao imati u Hramu kakvo ukazanje. On im je davao znakove, budući da je ostao nijem. ²³Čim se navršiše dani njegove službe, vrati se kući. ²⁴Poslije tih dana zače njegova žena Elizabeta. Krila se je pet mjeseci i govorila: ²⁵»Tako mi učini Gospodin: On u ove dane milostivo skide s mene moja sramotu pred ljudima.«

Navještenje Mariji o Isusovu rođenju

²⁶U šestom mjesecu bi poslan anđeo Gabriel u galilejski grad koji se zove Nazaret, ²⁷k djevici zaručenoj s mužem komu je bilo ime Josip, iz Davidove kuće. Ime je djevici bilo Marija. ²⁸Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin je s tobom.« ²⁹Na te se riječi ona uplaši i pomisli što treba značiti ovaj pozdrav. ³⁰Anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga! ³¹Ti ćeš začeti i roditi sina. Nadjeni mu ime Isus! ³²On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova oca Davida. ³³On će vladati nad Jakovljevim domom uvijeke, i njegovu kraljevstvu ne će biti kraja.« ³⁴Marija reče anđelu: »Kako će se to dogoditi kad ja ne poznajem muža?« ³⁵Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti će doći na tebe, i sila Svevišnjega će te osjeniti. Zato će se i Sveto što će se roditi od tebe zvati Sin Božji. ³⁶I Elizabeta, tvoja rođakinja, u svojoj starosti zače sina, i ona koju zovu nerotkinjom broji već šesti mjesec. ³⁷Jer Bogu nije nemoguća nijedna stvar.« ³⁸Tada reče Marija: »Evo, ja sam Gospodnja službenica; neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Marijin pohod Elizabeti

³⁹U one dane ustade Marija i otiđe brzo u planinu, u jedan judejski grad. ⁴⁰Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. ⁴¹Čim je Elizabeta čula Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi i Elizabeta se napuni Duhom Svetim. ⁴²Ona povika jakim glasom: »Blagoslovljena si ti među ženama, i blagoslovljen je plod tvoje utrobe! ⁴³Otkud meni ta milost da mati mojega Gospodina dolazi k meni? ⁴⁴Jer evo, čim je tvoj pozdrav odjeknuo u mojim ušima, zaigra dijete od radosti u mojoj utrobi. ⁴⁵Blažena ona koja je povjerovala da će se ispuniti što joj je kazao Gospodin.« ⁴⁶Tada Marija reče: »Veliča moja duša Gospodina,

Hvalospjev Marijin

⁴⁷i moj se duh raduje u Bogu, mojemu Spasitelju, ⁴⁸jer je pogledao na svoju poniznu službenicu; zato će me odsad blaženom zvati svi naraštaji. ⁴⁹Velike je stvari učinio na meni Moćni. Njegovo je ime sveto, ⁵⁰njegovo milosrđe traje od koljena do koljena onima koji ga se boje. ⁵¹Moćno upravlja njegova ruka. Uništi srca puna oholosti. ⁵²Silnike obori s prijestolja, a ponizne podiže. ⁵³Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. ⁵⁴Zauzeo se za Izraela, svoga slugu, sjećajući se svoga milosrđa ⁵⁵prema Abrahamu i njegovim potomcima dovijeka, kao što je obećao našim ocima.«

Rođenje i obrezanje Ivana

⁵⁶Marija ostade kod nje oko tri mjeseca. Tada se vrati kući. ⁵⁷Elizabeti se navršiše njezini dani, i rodi sina. ⁵⁸Njezini susjedi i rođaci čuli su da joj je Gospodin iskazao veliku milost, i radovali su se s njom. ⁵⁹Osmoga dana dođoše da obrežu dječaka i htjedoše ga nazvati imenom njegova oca Zaharije. ⁶⁰Ali njegova mati odvrati: »Ne, neka se zove Ivan!« ⁶¹Rekoše joj: »Ali nitko u tvojoj rodbini nema toga imena.« ⁶²I pitali su znakovima njegova oca, kako bi on htio da ga nazovu. ⁶³On zatraži pisaću tablicu i napisa na njoj riječi: »Ivan je njegovo ime.« Svi se tomu začudiše. ⁶⁴U isti čas mu se otvoriše usta i njegov se jezik razriješi. Mogao je govoriti i slavio je Boga. ⁶⁵Tada dođe strah na sve koji su boravili u blizini, i po svem judejskom gorju govorilo se o svim tim događajima. ⁶⁶Svi koji su to čuli razmišljali su o tom u srcu i govorili: »Što će biti od ovoga djeteta?« Jer je Gospodnja ruka bila s njime.

Zaharijin hvalospjev

⁶⁷Zaharija, njegov otac, napuni se Duhom Svetim i reče proročke riječi: ⁶⁸»Blagoslovljen neka je Gospodin, Izraelov Bog! On pohodi svoj narod, pripravi mu otkup. ⁶⁹Rog spasenja podiže za nas u kući svojega sluge Davida: ⁷⁰Spasenje od naših neprijatelja i iz ruke svih naših mrzitelja, ⁷¹kao što je od davnine obećao na usta svetih proroka. ⁷²Tako se htjede smilovati našim ocima i spomenuti se svoga svetoga saveza, ⁷³zakletve kojom je prisegao Abrahamu, našemu ocu: da će nam dati ⁷⁴da se izbavimo iz ruke neprijateljâ, da mu služimo bez straha ⁷⁵u svetosti i pravednosti sve dane svojega života. ⁷⁶Dijete moje, ti ćeš se zvati prorok Svevišnjega. Ići ćeš pred Gospodinom da mu pripraviš putove, ⁷⁷da doneseš vijest spasenja njegovu narodu u oproštenju njegovih grijeha ⁷⁸po dubokom milosrđu našega Boga. Pohodio nas je istok s visine ⁷⁹da obasja one koji sjede u noći i u smrtnoj sjeni, da uputi naše korake na put mira.«