Luka 11 — Biblija Šarić

Molitva Isusa i učenika

¹Jednom se molio na nekom mjestu. Kad je završio, zamoli ga jedan od njegovih učenika: »Gospodine, nauči nas moliti, kao što je i Ivan naučio svoje učenike.« ²Tada im on reče: »Kad molite, govorite: Oče, neka se sveti tvoje ime! Neka dođe tvoje kraljevstvo! ³Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! ⁴Oprosti nam naše grijehe; jer i mi opraštamo svojim dužnicima! I ne uvedi nas u napast!«

Prispodoba o upornom prijatelju

⁵Tada nastavi: »Netko od vas ima prijatelja. K njemu ode u ponoć i rekne mu: Prijatelju, pozajmi mi tri kruha! ⁶Došao mi je prijatelj s puta, i nemam mu što postaviti. ⁷A on mu iznutra odgovori: Ne uznemiruj me! Vrata su već zatvorena i djeca su sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da ti dam. ⁸Kažem vam: Ako i ne ustane da mu da zato što mu je prijatelj, ali zbog njegova dosađivanja ustat će i dat će mu što treba.

Tko moli, dobiva!

⁹I ja vama kažem: Molite, i dat će vam se; tražite, i naći ćete; kucajte, i otvorit će vam se. ¹⁰Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se. ¹¹Ako netko od vas zamoli svoga oca kruh, dadne li mu možda kamen? I ako zamoli ribu, dade li mu mjesto ribe zmiju? ¹²Ili ako zamoli jaje, dade li mu onda škorpiona? ¹³Kad dakle vi, koji ste zli, znate svojoj djeci davati dobre darove, koliko će više nebeski Otac dati Duha Svetoga onima koji ga za to mole!«

Isus suradnik đavolskog poglavice?

¹⁴On izagna đavla koji je bio nijem. Kad je đavao izašao, mogao je nijemi govoriti. Svijet se je tomu divio. ¹⁵A neki od njih rekoše: »Izgoni đavle samo po Beelzebulu, đavolskom poglavici.« ¹⁶Drugi su ga kušali i tražili od njega znak s neba. ¹⁷A on je prozreo njihove misli i rekao im: »Svako kraljevstvo koje je samo u sebi nesložno, raspadne se, i jedna kuća se obori na drugu. ¹⁸I ako je sotona nesložan sam u sebi, kako će se održati njegovo kraljevstvo? Jer kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. ¹⁹Ako ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih onda izgone vaši sinovi? Zato će vam oni biti suci. ²⁰A ako ja prstom Božjim izgonim đavle, onda je došlo k vama Božje kraljevstvo. ²¹Ako jaki naoružani čuva svoj dvor, onda je njegovo imanje sigurno. ²²Ako li ga napadne jači i nadvlada ga, onda mu uzme oružje u koje se je uzdao i razdijeli što je zaplijenio. ²³Tko nije sa mnom, protiv mene je; tko ne sabire sa mnom, rasipa.

Opasnost ponovnog pada

²⁴Kad nečisti duh izađe iz čovjeka, luta kroz puste goleti i traži sebi počivalište. Ne nađe li ga, rekne: Vratit ću se u svoju kuću iz koje sam izašao. ²⁵I dođe i nađe je lijepo pometenu i ukrašenu. ²⁶Tada ode i dovede još sedam drugih duhova koji su gori od njega. Oni uđu i nastane se ondje. I takvu čovjeku posljednje stanje bude gore od prvoga.«

Prava sreća

²⁷Dok je tako govorio, povika mu neka žena iz naroda: »Blažena utroba koja te nosila i prsa koja su te dojila!« ²⁸A on reče: »Jest, ali su još blaženiji oni koji slušaju Božju riječ i drže je!«

Znak Sina Čovječjega

²⁹Kad se je mnoštvo naroda sakupljalo, reče: »Rod je ovaj zao rod. Traži znak. Ali mu se ne će dati drugi znak osim znaka Jone. ³⁰Kao što je naime Jona postao znak Ninivljanima, tako će i Sin čovječji biti ovome rodu. ³¹Kraljica Juga dignut će se na sudu s ljudima ovoga roda i osudit će ih. Jer je došla s kraja svijeta da sluša Salomonovu mudrost. A ovdje je više nego Salomon! ³²Ninivljani će se dignuti na sudu s ovim rodom i osudit će ga. Jer su se obratili na Jonino propovijedanje. A ovdje je više nego Jona!

Svjetlo vjere

³³Nitko ne pali svjetiljke i ne stavlja je u kut ili pod posudu. Nego je stavlja na svijećnjak, da svi koji ulaze vide svjetlost. ³⁴Tvoje oko je svjetiljka tvome tijelu. Je li tvoje oko zdravo, cijelo tvoje tijelo ima svjetlost. A je li bolesno, tvoje je tijelo u tami. ³⁵Pripazi dakle da svjetlost u tebi ne bude tama! ³⁶Ako je sve tvoje tijelo u svjetlu, i nijedan dio nije u tami, onda je sve posve u svjetlu, kao kad te svjetiljka obasjava svojim sjajem.«

Farizeji i zakonoznanci

³⁷Dok je još govorio, zamoli ga neki farizej da objeduje u njega. Ode tamo i sjede za stol. ³⁸Kad vidje farizej da se on ne opra prije objeda, začudi se. ³⁹Tada mu reče Gospodin: »Vi farizeji držite čašu i zdjelu izvana čistom, a iznutra ste puni grabežljivosti i nepravednosti. ⁴⁰Bezumnici, nije li onaj koji je stvorio vanjštinu, stvorio i nutrinu? ⁴¹Dajte radije ono što je unutra kao milostinju, onda vam je sve čisto. ⁴²Ali teško vama, farizeji! Vi dajete desetinu od metvice, od rute i od svakoga povrća, a ne marite za Božju pravdu i ljubav. Jedno treba činiti, a drugo ne propustiti. ⁴³Teško vama, farizeji! Vi volite počasno mjesto u sinagogama i hoćete da vas pozdravljaju na javnim mjestima. ⁴⁴Teško vama, vi ste kao grobovi što se ne raspoznaju, preko kojih ljudi gaze, a da ne znaju!« ⁴⁵Neki zakonoznanac mu odvrati: »Učitelju, tim riječima sramotiš i nas.« ⁴⁶Tada on reče: »Teško i vama, zakonoznanci! Vi tovarite na ljude preteška bremena, a sami se prstom ne dotaknete tih bremena. ⁴⁷Teško vama! Vi gradite nadgrobne spomenike prorocima, a vaši su ih oci poubijali. ⁴⁸Tako svjedočite i odobravate djela svojih otaca. Oni ih poubijaše, a vi im podižete spomenike. ⁴⁹Zato i reče Božja mudrost: Poslat ću im proroke i vjesnike; od njih će jedne pobiti, druge progoniti. ⁵⁰Tako će od ovog roda biti tražen račun za krv svih proroka, što je bila prolivena od postanka svijeta: ⁵¹počevši od krvi Abelove do Zaharijine koji je bio smaknut među žrtvenikom i Hramom. Da, kažem vam: bit će tražen račun od ovog roda! ⁵²Teško vama, zakonoznanci! Vi oduzeste ključ spoznaje. Sami ne uđoste, a zapriječiste onima koji htjedoše ući.« ⁵³Kad je on odande odlazio, navališe žestoko na njega pismoznanci i farizeji i obasuše ga mnogim pitanjima. ⁵⁴Pritom su vrebali na njega, da uhvate koju izjavu iz njegovih usta.