Opsjedanje Betulije

¹Drugoga dana zapovjedi Holoferno svojoj vojsci i svem mnoštvu onih koji su mu se bili pridružili kao pomoćnici za borbu da krenu prema Betuliji, zauzmu prijelaze gorskog područja i otpočnu rat protiv sinova Izraelovih. ²Toga dana podigli su se svi muškarci sposobni za ratovanje. A bilo je sto sedamdeset tisuća pješaka ratnika i dvanaest tisuća konjanika, osim pješaka iz pratnje kojih je bilo veoma mnogo. ³Utaborili su se na ravnici pred Betulijom, blizu izvora, te se rasporedili po dubini od Dotaima do Belbaima i po dužini od Betulije do Kiamona koji je nasuprot Ezdrelonu. ⁴Kad su Izraelovi sinovi vidjeli mnoštvo njih, silno su se ustrašili te jedni drugima rekli: »Sada će obrstiti površinu naše zemlje. Njihovu težinu neće podnijeti visoke planine, ni doline ni brežuljci!« ⁵Tada uzeše ratnu opremu, zapališe vatru u svojim utvrdama i te su noći držali stražu. ⁶Drugog dana Holoferno rasporedi svu svoju konjicu pred Izraelove sinove koji su bili u Betuliji. ⁷Pregledao je pristupe k njihovu gradu, presjekao je dovod vode s izvorâ te nad njima postavio stražare ratnike, a zatim se vratio među svoje ljude. ⁸Na to su pristupili glavari sinova Ezavovih, vođe Moapskog naroda i zapovjednici stanovništva primorja te mu rekli: ⁹»Neka naš gospodar posluša savjet kako u tvojoj vojsci ne bi bilo gubitaka. ¹⁰Izraelci se ne uzdaju u koplja, nego u visinu gora na kojima prebivaju, jer nije lagan pristup vrhuncima njihovih gora. ¹¹Stoga, gospodaru, ne upuštaj se s njima u bitku kao što ratuju bojni redovi pa neće pasti nitko od tvojega naroda. ¹²Ostani u svome taboru čuvajući na životu sve muževe svoje vojske, a neka tvoji ljudi nadgledaju izvor vode koja izvire iz podnožja gore, ¹³jer otamo stanovnici Betulije crpe vodu. Tako će ih žeđ iscrpiti i oni će predati svoj grad. Mi i naši ljudi popet ćemo se na obližnje vrhove gora, tamo ćemo postaviti izvidnice da nitko ne izlazi iz grada. ¹⁴Glad će iscrpiti njih, njihove žene i djecu pa će popadati na trgovima svoga prebivališta prije nego do njih dopre naš mač. ¹⁵Tako ćeš im strahovito naplatiti što su se pobunili protiv tebe i nisu ti miroljubivo izašli u susret.« ¹⁶Taj prijedlog svidje se Holofernu i svim njegovim časnicima te on zapovjedi da bude učinjeno kako su oni predložili. ¹⁷Premještena je vojska Amonovih sinova i s njima pet tisuća Asiraca, utaborili su se u dolini i zauzeli izraelske izvore vode. ¹⁸Sinovi Ezavovi i sinovi Amonovi su se uspeli, utaborili se na gorskom području pred Dotainom te neke od svojih poslali prema jugu i prema istoku nasuprot Egrebelu koji je kod Husa, na potoku Mohmuru. Ostale asirske trupe utaborile su se na ravnici prekrivši svu onu zemlju. Njihovi šatori i oprema prostirali su se nadaleko i bilo je ih veoma mnogo.

Tjeskoba stanovnika Betulije

¹⁹Skršena duha, sinovi Izraelovi zavapiše svome Gospodinu, Bogu, jer su ih neprijatelji opkolili, a nisu mogli pobjeći između njih. ²⁰Trideset četiri dana ostali su oko njih asirski vojnici – pješadija, bojna kola i konjanici. Svi su stanovnici Betulije vidjeli kako se prazne zalihe vode. ²¹Cisterne su bile toliko ispražnjene da nije ostalo vode ni za jedan dan, iako je bilo ograničeno uzimanje vode. ²²Njihova djeca padala su u nesvijest, žene i mladići bili su iscrpljeni od žeđi i rušili su se na gradskim trgovima i na kućnim vratima. ²³Tada dođe sav narod – mladići, žene i djeca – k Oziji i gradskim knezovima te povikaše pred svim starješinama: ²⁴»Bog neka bude sudac između nas i vas što ste nas uvalili u nesreću! Niste htjeli pregovarati s Asircima radi mira. ²⁵Sada nema nikoga tko bi nam pomogao, kad ginemo pred njihovim očima od žeđi i velike nevolje. Bog nas je izručio u njihove ruke da skapavamo od žeđi u velikoj nevolji. ²⁶Stoga ih pozovite te predajte Holofernu i njegovoj vojsci cijeli grad da ga pljačkaju. ²⁷Bolje nam je da postanemo njihov plijen nego da pomremo od žeđi! Postat ćemo robovi, ali ćemo ostati na životu te nećemo gledati kako nam umiru mala djeca i žene te naša druga djeca malakšu. ²⁸Danas zovemo za svjedoke nebo i zemlju i Boga svojih otaca koji nas kažnjava za naše grijehe i za prijestupe naših otaca: neka se ovo više ne događa!« ²⁹Svi su počeli jaukati usred zborovanja i kričali su Gospodinu iz svega glasa. ³⁰Tada im Ozija reče: »Hrabro, braćo! Još ćemo pet dana čekati da nam se smiluje naš Gospodin Bog, jer nas on neće ostaviti. ³¹Ako nam pomoć ne stigne kad prođu ti dani, učinit ću to što tražite.« ³²Na to je rasporedio narod na obrambene položaje: muškarci su pošli na zidine i u utvrde, a žene i djeca u kuće. U gradu je zavladala velika tjeskoba.