Holoferno saziva vijeće

¹Asirskom vojskovođi Holofernu javiše da se Izraelovi sinovi spremaju na otpor, da su zaposjeli klance, da su utvrdili sve vrhove planina te da su u svojim ravnicama postavili zasjede. ²Tada se on silno razgnjevi i dozva sve moapske knezove, amonske vođe i sve upravitelje primorskih mjesta. ³Zatim im reče: »Kažite mi, Kanaanci, kakav je to narod što stanuje na gorskom području? U kakvim gradovima žive? Kolika im je vojska te u čemu je njihova snaga i jakost? Koji im kralj stoji na čelu i zapovijeda njihovim četama? ⁴Zašto me između svih koji žive na zapadu ovi preziru i ne izađoše mi u susret?«

Ahiorov govor

⁵Nato mu odvrati Ahior, vođa svih Amonovih sinova: »Neka posluša moj gospodar riječ iz usta svoga sluge, reći ću ti istinu o tom narodu što stanuje u gorama u tvojoj blizini, i lažna riječ neće izaći iz mojih usta. ⁶Taj narod su potomci Kaldejaca. ⁷Stanovali su u početku u Mezopotamiji, ali ne htjedoše služiti bogovima svojih otaca koji su bili u kaldejskoj zemlji. ⁸Ostaviše vjeru svojih otaca i stadoše štovati nebeskoga Boga kojega su spoznali. Nakon što su otjerani ispred lica otačkih bogova, pobjegoše u Mezopotamiju i tamo su boravili mnogo vremena. ⁹Njihov Bog im također zapovjedi da otiđu iz svoga boravišta i da se nasele u zemlji Kanaanaca. Doista su se tamo naselili te stekli mnogo zlata i srebra te brojna stada. ¹⁰A kad glad pritisnu zemlju kanaansku, otiđoše u Egipat, gdje su živjeli kao pridošlice tako dobro da su se razvili u toliko mnoštvo da njihov narod Egipćani nisu mogli prebrojiti. ¹¹Egipatski kralj pritisnu ih i stade nagoniti da mu grade gradove od opeka, ponizio ih je i pretvorio ih u robove. ¹²Oni na to zavapiše svome Bogu i on udari svu egipatsku zemlju neizlječivim nevoljama pa ih Egipćani protjeraše iz svoje sredine. ¹³Bog je pred njima isušio Crveno more ¹⁴te ih vodio putom na Sinaj i u Kadeš Barneu. Oni su otjerali sve stanovnike pustinje, ¹⁵zaustavili se u zemlji Amorejaca te svojom snagom istrijebili sve Hešbonce. Nakon što su prešli Jordan, zauzeli su sve gorsko područje. ¹⁶Istjerali su iz svoje sredine Kanaance, Perižane i Jebusejce, stanovnike Sihema i sve Girgašane te su tamo živjeli mnogo vremena. ¹⁷Dok god ne sagriješiše pred svojim Bogom, bila je sreća na njihovoj strani; jer njihov Bog mrzi nepravdu. ¹⁸Kada su odstupili od puta na koji ih je Bog naputio, bili su u mnogim bojevima strahovito poraženi, i veoma mnogi od njih bili su kao zarobljenici odvedeni u tuđu zemlju. Hram njihova Boga bio je potpuno srušen, a njihove gradove osvojili su protivnici. ¹⁹Ali se doskora obratiše opet svojemu Bogu i sabraše se opet iz raspršenosti u koju su bili razasuti, zauzeše Jeruzalem gdje je njihovo Svetište i utvrdiše se na gorskom području, jer je ono bilo prazno. ²⁰Sad istraži, gospodine i gospodaru, ima li na tom narodu kakva nedostatka, jesu li sagriješili protiv svoga Boga pa pogledajmo kako im je to na propast i krenut ćemo na njih. ²¹Međutim, ako na tom narodu nema nepravde, neka ih tada mimoiđe moj gospodar, jer će ih braniti njihov Gospodin i Bog, a mi ćemo biti na podsmijeh svoj zemlji.«

Ahior izručen Izraelcima

²²Kad Ahior završi taj govor, razgnjeviše se svi koji su se nalazili oko šatora; Holofernovi velikaši te svi stanovnici primorja i Moaba rekoše da ga treba odmah sasjeći. ²³»Ne bojimo se sinova Izraelovih, jer su narod koji nema vojske ni snage za žestoku borbu! ²⁴Zato krenimo, gospodaru naš Holoferno, i proždrijet će ih sve tvoje čete!«