Posljednje Jošuine opomene i smrt

¹Potom sabra Jošua sva Izraelova plemena u Šekem i sazva Izraelove starješine, njegove poglavare, suce i službenike. Kad su se bili postavili pred Bogom, ²reče Jošua svemu narodu: »Ovako veli Gospodin, Bog Izraelov: U staro doba prebivali su vaši praoci s one strane rijeke: Terah, Abrahamov i Nahorov otac, i štovali su druge bogove. ³Ali sam uzeo vašega oca Abrahama iz zemlje s one strane rijeke i vodio sam ga po svoj kanaanskoj zemlji, dao sam mu mnogobrojne potomke i darovao mu Izaka. ⁴Izaku sam dao Jakova i Ezava, i Ezavu sam odredio goru Seir za posjed, a Jakov i njegovi sinovi pošli su u Egipat. ⁵Tada sam poslao Mojsija i Arona i udario Egipat onim što sam učinio u njemu. Potom sam vas izveo. ⁶Izveo sam vaše oce iz Egipta, i došli ste na more. A Egipćani su progonili vaše oce kolima i konjanicima do Crvenoga mora. ⁷Tada su zavapili Gospodinu, i on je postavio gustu tamu između vas i Egipćana i naveo na njih more, koje ih je zatrpalo. Svojim ste očima vidjeli što sam učinio Egiptu. Onda ste ostali dugo u pustinji. ⁸Nato sam vas doveo u zemlju Amorejaca, koji su prebivali s one strane Jordana. Kad su oni zaratili s vama, dao sam ih u vaše ruke. Uzeli ste njihovu zemlju, i ja sam ih ispred vas istrijebio. ⁹Tada se podigao moapski kralj Balak, sin Siporov, i ratovao je protiv Izraela. On je pozvao Bileama, Beorova sina, da vas prokune. ¹⁰Ali ja nisam htio poslušati Bileama. On vas je, štoviše, morao blagosloviti, i tako sam vas izbavio iz njegove ruke. ¹¹Vi ste onda prešli preko Jordana i došli u Jerihon. Tamo su ratovali protiv vas građani iz Jerihona, Amorejci, Perižani, Kanaanci, Hetiti, Girgašani, Hivijci i Jebusejci. Ali sam ih dao u vaše ruke. ¹²Poslao sam pred vama stršljenove. Oni su njih, dva amorejska kralja, protjerali ispred vas; ne tvoj mač i tvoj luk. ¹³Dao sam vam zemlju za koju se niste trudili, i gradove koje niste gradili i u kojima se trebate samo nastanite. Vinograde i maslinike koje niste sadili dobili ste na uživanje. ¹⁴Zato se sada bojte Gospodina i služite mu iskreno i vjerno! Uklonite bogove kojima su služili vaši oci s one strane rijeke i u Egiptu, i služite Gospodinu! ¹⁵Ako vam nije po volji da služite Gospodinu, onda se odlučite danas kome ćete služiti: bogovima kojima su služili vaši oci s one strane rijeke ili bogovima Amorejaca, u čijoj zemlji prebivate. A ja i moja kuća služit ćemo Gospodinu.« ¹⁶Tada narod izjavi: »Daleko neka je od nas pomisao da ostavimo Gospodina i da služimo drugim bogovima! ¹⁷Jer Gospodin, Bog naš, on je koji je izveo nas i naše oce iz Egipta, iz kuće sužanjstva. On je učinio pred našim očima ona velika čudesa i čuvao nas na cijelom putu kojim smo išli i među svim narodima kroz koje smo prolazili. ¹⁸Gospodin je protjerao ispred nas sve narode, i Amorejce, koji su prebivali u zemlji. I mi ćemo služiti Gospodinu. Jer on je Bog naš.« ¹⁹Jošua odvrati narodu: »Ne ćete moći služiti Gospodinu jer on je svet Bog, on je Bog revnitelj, on vam ne će opraštati vaših prijestupa i grijeha. ²⁰Ako budete ostavili Gospodina i služili tuđim bogovima, on će se okrenuti od vas, zlo će vam nanijeti i uništiti vas, nakon što vam je činio dobro.« ²¹A narod odgovori Jošui: »Ne, mi ćemo služiti Gospodinu!« ²²Jošua reče narodu: »Sami ste sebi svjedoci da ste izabrali sebi Gospodina, da mu služite.« Oni odgovoriše: »Svjedoci smo.« ²³»Onda uklonite sad tuđe bogove, koji su među vama, i obratite svoje srce Gospodinu, Bogu Izraelovu!« ²⁴Tada obeća narod Jošui: »Gospodinu, Bogu svojemu, služit ćemo i njegov ćemo glas slušati!« ²⁵Tako učini Jošua toga dana zavjet s narodom i dade zakon i pravo u Šekemu. ²⁶On unese taj događaj u knjigu Zavjeta Božjega, uze velik kamen i podiže ga tamo pod hrastom, što je bio u svetištu Gospodnjem. ²⁷Tada reče Jošua svemu narodu: »Evo, ovaj kamen neka nam bude svjedok; jer je čuo riječi što ih je Gospodin nama govorio. Zato neka vam je svjedok, da ne zatajite svojeg Boga!« ²⁸Potom Jošua raspusti narod, svakoga na njegov posjed. ²⁹Iza tih događaja umre Jošua, Nunov sin, sluga Gospodnji, u dobi od sto i deset godina. ³⁰Pokopaše ga u području njegove baštine, u Timnat Serahu u Efrajimovoj gori, sjeverno od gore Gaaša. ³¹Izrael je služio Gospodinu za života Jošue i starješina, koji još dugo poživješe iza Jošue, i koji su znali sva djela što ih je bio Gospodin učinio za Izraela. ³²Kosti Josipove, što su ih sinovi Izraelovi bili sa sobom donijeli iz Egipta, pokopaše u Šekemu na zemljištu što ga je bio kupio Jakov od sinova Hamora, oca Šekemova, za sto kesita, a bilo je dano Josipovim sinovima u baštinu. ³³I Eleazar, sin Aronov, umre i pokopaše ga u Gibei, koja je pripadala njegovu sinu Pinhasu, a bila mu je dana na gori Efrajimovoj.