Prekojordanska plemena se vraćaju

¹Tada sazva Jošua Rubenovce i Gadove sinove i polovinu Manašeova plemena ²i reče im: »Vi ispuniste sve što vam je zapovjedio Mojsije, sluga Gospodnji, i poslušaste me u svemu što sam vam zapovjedio. ³Ne ostaviste svoje braće to dugo vrijeme do danas, nego očuvaste vjerno zapovijed Gospodina, Boga svojega. ⁴I kako je Gospodin, Bog vaš, pribavio mir vašoj braći, kako im je obećao, to se sad vratite natrag kući, u zemlju u kojoj je vaša baština, koju vam je Mojsije, sluga Gospodnji, odredio s one strane Jordana! ⁵Samo pazite da vršite revno naloge i zapovijedi što vam ih je dao Mojsije, sluga Gospodnji: da ljubite Gospodina, Boga svojega, da hodite svim njegovim putovima, da držite njegove zapovijedi, da pristajete uz njega i da mu služite svim srcem i svom dušom!« ⁶I blagoslovi ih Jošua i otpusti ih, i nato se oni vratiše kući. ⁷Jednoj polovini plemena Manašeova bio je Mojsije odredio posjed u Bašanu, drugoj polovini bio je Jošua dao posjed kod njihove braće u zapadnoj jordanskoj zemlji. Osim toga Jošua im, kad ih je otpustio kući i blagoslovio ih, ⁸reče ovo: »Vratite se kući s velikim blagom i mnogom stokom, sa srebrom, zlatom, mjeđu, željezom i s vrlo mnogo odijela! Razdijelite to što zaplijeniste od svojih neprijatelja svojoj braći!« ⁹Tako se vratiše kući Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena i odoše od sinova Izraelovih iz Šila u kanaanskoj zemlji, da se zapute u gileadsku zemlju, u zemlju svoje baštine, koju su bili zaposjeli, kako je bio zapovjedio Gospodin preko Mojsija. ¹⁰Kad dođoše u krajeve na Jordanu, što su još u Kanaanu, načiniše Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena tamo na Jordanu žrtvenik, što se je nadaleko vidio. ¹¹Tada dočuše sinovi Izraelovi gdje se govori: »Eno, Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena načiniše žrtvenik prema Kanaanu, u krajevima na Jordanu, s one strane zemlje sinova Izraelovih!« ¹²Čim su to čuli sinovi Izraelovi, skupi se sva općina sinova Izraelovih u Šilo, da idu u boj protiv njih. ¹³Sinovi Izraelovi poslaše k Rubenovim i Gadovim sinovima i k polovini plemena Manašeova u gileadsku zemlju Pinhasa sina svećenika Eleazara ¹⁴i s njim deset knezova, po jednoga kneza od svake plemenske Izraelove obitelji. Svaki je od njih bio glavar Izraelovih plemenskih obitelji. ¹⁵Kad dođoše k Rubenovim i Gadovim sinovima i k polovini Manašeova plemena u gileadsku zemlju, rekoše im: ¹⁶»Sva općina Gospodnja pita: Kakva je to nevjernost koju činite protiv Boga Izraelova? Vi ste, time što podigoste žrtvenik, odbacili danas Gospodina, vi ste se time pobunili danas protiv Gospodina. ¹⁷Zar nam nije dosta zločin Peora, od kojega se do danas još ne očistismo, makar je zbog njega pala kazna na općinu Gospodnju? ¹⁸I vi, zar se hoćete danas odmetnuti od Gospodina? Onda će doći ovo: ako se danas pobunite protiv Gospodina, on će sutra pustiti svoj gnjev na svu općinu Izraelovu. ¹⁹Ako li vam se, uostalom, čini nečistom zemlja vaše baštine, onda prijeđite u zemlju baštine Gospodnje, gdje je prebivalište Gospodnje, i nastanite se među nama! Ali se ne bunite protiv Gospodina i ne bunite se protiv nas, gradeći sebi, mimo žrtvenika Gospodina, Boga našega, još drugi žrtvenik! ²⁰Nije li pala kazna na svu općinu Izraelovu kad je Akan, sin Zerahov, prisvojio zakleto? On nije bio jedini koji je svoj grijeh morao platiti životom.« ²¹Tada odgovoriše Rubenovi i Gadovi sinovi i polovina Manašeova plemena plemenskim glavarima Izraelovim: ²²»Svemogući, Bog Gospodin, jest Svemogući, Bog Gospodin, on zna i Izrael neka zna: Ako je to bila pobuna ili nevjernost protiv Gospodina, onda neka nam ne pomogne danas! ²³Ako smo sagradili sebi žrtvenik da otpadnemo od Gospodina ili ako je to bilo zato da na njemu žrtvujemo žrtve paljenice i prinose, ili da prinosimo na njemu mirotvorne žrtve, onda neka nas Gospodin sam pozove na račun! ²⁴Ne, mi to učinismo samo iz brige i skrbi. Pomislismo naime: U budućnosti reći će vaši sinovi našim sinovima: Što vi imate s Gospodinom, Bogom Izraelovim? ²⁵Gospodin je, eto, postavio Jordan kao granicu između nas i vas, sinovi Rubenovi i sinovi Gadovi. Vi nemate dijela u Gospodinu. Pa će vaša djeca našu djecu tako daleko dovesti, da više ne štuju Gospodina. ²⁶Zato rekosmo: Stavimo se da sagradimo žrtvenik; ne za žrtve paljenice i žrtve klanice, ²⁷nego da on bude između nas i vas i naših potomaka svjedočanstvo, da hoćemo služiti Gospodinu pred njim svojim žrtvama paljenicama, žrtvama klanicama i žrtvama pričesnicama. Tako ne će moći u budućnosti vaši sinovi govoriti našim sinovima: Vi nemate dijela u Gospodinu. ²⁸Nadalje rekosmo: Ako bi kada rekli tako nama i našim potomcima, tada ćemo im odgovoriti: Pogledajte sliku žrtvenika Gospodnjega, što nam ga podigoše naši oci, ne za žrtve paljenice i žrtve klanice, nego za svjedočanstvo nama i vama! ²⁹Daleko neka je od nas da se dižemo protiv Gospodina i da otpadamo danas od Gospodina gradeći žrtvenik za žrtve paljenice, za prinose i za žrtve klanice mimo žrtvenika Gospodina, Boga našega, koji je pred njegovim prebivalištem!« ³⁰I kad čuše svećenik Pinhas i knezovi općine i glavari izraelskih plemena, koji su bili s njim, riječi što im ih rekoše Rubenovi, Gadovi i Manašeovi sinovi, bili su zadovoljni. ³¹Svećenik Pinhas, sin Eleazarov, odgovori Rubenovim, Gadovim i Manašeovim sinovima: »Danas spoznajemo da je Gospodin u našoj sredini, jer vi time ne počiniste nevjernost protiv Gospodina. Tako sačuvaste sinove Izraelove od kazne Gospodnje.« ³²Potom se vratiše svećenik Pinhas, sin Eleazarov, i knezovi Rubenovih i Gadovih sinova iz Gileadske zemlje u Kanaan k sinovima Izraelovim i donesoše im odgovor. ³³Kako se odgovor svidio sinovima Izraelovim, hvalili su Boga i nisu više mislili na to da idu u boj protiv njih, da opustoše zemlju u kojoj su prebivali Rubenovi i Gadovi sinovi. ³⁴Rubenovi i Gadovi sinovi dadoše žrtveniku ime: »Svjedok je među nama da je Gospodin Bog«.