Izraelci zauzimaju sjevernu Palestinu

¹A kad to ču Jabin, hasorski kralj, posla obavijest Jobabu, madonskom kralju i šimronskom i akšafskom kralju, ²te kraljevima na sjeveru u gorama, u ravnici južno od Kinereta, u nizini i na visini dorskoj uz more, ³Kanaancima na istoku i zapadu, Amorejcima, Hititima, Perižanima i Jebusejcima u gorama i Hivijcima pod Hermonom u zemlji Mispi. ⁴I izađoše oni sa svim svojim vojskama. Bio je to ratnički narod, mnogobrojan kao pijesak na obali morskoj, s veoma brojnim konjima i kolima. ⁵Svi ti kraljevi dogovoriše se, dođoše i utaboriše se na vodi Meromu, da se bore s Izraelom. ⁶A Gospodin reče Jošui: »Ne boj ih se! Jer sutra u ovo doba sve ću ih pobijene staviti pred Izraela. Njihove konje ohromi i njihova bojna kola spali ognjem!« ⁷Tada ih Jošua napade iznenada sa svom svojom vojskom na vodi Meromu, i udariše na njih. ⁸I Gospodin ih dade u ruke Izraelcima. Oni ih poraziše i potjeraše ih do velikoga Sidona i do Misrefot Majima i do u dolinu Mispu na istoku; tako ih pobiše da ih više ne preosta nijedan. ⁹Jošua im tada učini kao što mu je bio Gospodin zapovjedio: konje im ohromi i kola im spali ognjem. ¹⁰Tada se vrati Jošua i zauze Hasor, i dade njegova kralja smaknuti mačem. Hasor je bio prije glavni grad svim onim kraljevstvima. ¹¹Pobiše sve stanovništvo oštricom mača izvršujući zakletvu. Ništa ne osta od onoga što je bilo živo. A Hasor dade spaliti ognjem. ¹²Sve one kraljevske gradove sa svim njihovim kraljevima uze Jošua u svoju vlast i pobije ih oštricom mača izvršujući zakletvu na njima, kao što je bio zapovjedio Mojsije, sluga Božji. ¹³Ali nijednoga grada, od onih koji su bili na visinama, ne mogoše Izraelci spaliti. Jedino Hasor spali Jošua. ¹⁴Sav plijen iz onih gradova i stoku uzeše Izraelci za sebe. A ljude sasjekoše oštricom mača, te ih posve uništiše; ne osta nitko živ. ¹⁵Kako je bio Gospodin zapovjedio svojemu sluzi Mojsiju, tako Mojsije zapovjedi Jošui, i učini Jošua. Ništa ne izostavi od svega što je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju. ¹⁶Tako zauze Jošua svu tu zemlju: gore, sav južni kraj, svu gošensku zemlju, nizine, jordansku ravnicu, goru Izraelovu i njezinu nizinu; ¹⁷od golih gora što se dižu prema Seiru do Baal Gada u ravnici libanonskoj pod gorom Hermonom. Sve njihove kraljeve zarobi i dade ih pogubiti. ¹⁸Dugo vremena ratovao je Jošua sa svim onim kraljevima. ¹⁹Nije bilo grada koji bi se mirno predao sinovima Izraelovim, osim Hivijaca koji su stanovali u Gibeonu. Inače su morali sve osvojiti silom oružja. ²⁰Jer je od Gospodina bilo tako određeno da im je on otvrdnuo srce, te su se borili protiv Izraela tako da se je mogla bez milosti izvršiti zakletva na njima i da su bili istrijebljeni, kao što je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju. ²¹Tada iziđe Jošua i uništi Anakovce u gorama, u Hebronu, Debiru i Anabu i na svim gorama judejskim i na svim gorama Izraelovim, na njima i na njihovim gradovima izvrši Jošua zakletvu. ²²Nijedan Anakovac ne osta više u zemlji sinova Izraelovih; samo u Gazi, Gatu i Ašdodu osta ih nekoliko. ²³Tako zauze Jošua svu zemlju, upravo onako kako je bio Gospodin zapovjedio Mojsiju, i dade je Jošua sinovima Izraelovim u baštinu, po njihovim dijelovima, po njihovim plemenima. I zemlja počinu od rata.