Bildadov govor: Job se mora obratiti i onda će mu biti dobro

¹Tada odvrati Bildad iz Šuaha: ²Dokle ćeš još tako govoriti? Jesu li buran vjetar riječi tvojih usta? ³Zar možda Bog izvrće pravo? Zar Svemogući izvrće pravednost? ⁴Budući da su tvoja djeca griješila protiv njega, predade ih on vlastitoj opačini. ⁵Ako ti tražiš Boga i vapiš k Svemogućemu za milost, ⁶ako si čist i čestit, on će se zauzeti za te i vratit će ti stan koji ti pripada. ⁷Malena će se onda ukazati prijašnja tvoja sreća, a buduća tvoja sudbina bit će sjajna. ⁸Pitaj samo prijašnje naraštaje i pripazi na mudrost njihovih otaca! ⁹Jer mi jučerašnji, mi smo bez znanja, naši su dani na zemlji sjena. ¹⁰Oni ti mogu otkriti i kazati, i iz blaga svoje mudrosti iznijeti riječi. ¹¹Uzraste li trska gdje nema bare? Uzvine li se šaš daleko od vode? ¹²Još je u soku, još nije odrezan, a osuši se prije svake trave. ¹³To je sudbina svih koji zaboravljaju Boga; tako propada nada svakoga zlikovca. ¹⁴Bablje ljeto, to je njegovo nadanje; paučina je njegovo uzdanje. ¹⁵Nasloni se na svoju kuću, ali ona ne stoji tvrdo; uhvati se za nju, ali se ona ne može održati. ¹⁶Zeleni se na suncu; daleko preko vrta pružaju se njegovi ogranci. ¹⁷Žile se njegove zapleću u hridni krš, kamenje mu daje tvrdoću. ¹⁸Ali kad ga se iščupa iz njegova mjesta, ono ga se odrekne: Nikada te ne vidjeh! ¹⁹Eto, to je radost njegove sudbine, a iz praha niče drugi. ²⁰Gle, Bog ne odbacuje dobroga, a zlikovca ne prihvaća za ruku. ²¹On će još napuniti tvoja usta smijehom i tvoje usne slavospjevom. ²²Tada će se tvoji neprijatelji odjenuti u sramotu, i nestat će šatora zlikovčeva.