# Job 31

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Nastavak Jobova govora: Od svoje mladosti živio je kreposno

**1** Savez sam sklopio sa svojim očima  
pa kako bih onda gledao za djevojkom?

**2** Što bi mi bio gore dio od Boga,  
kakva baština od Svemogućega u nebu?

**3** Ne ide li zlikovca nevolja  
i grješnika nesreća?

**4** Ne pazi li on na moje putove,  
ne broji li sve moje korake?

**5** Ako sam općio s lašcima,  
i ako je moja noga hitjela za prevarom,

**6** neka me izmjeri na pravoj vagi:  
Bog će upoznati moju nedužnost!

**7** Ako je moj korak zašao s puta,  
ako je moje srce pošlo za mojim očima,  
ako je za moje ruke prionula kakva ljaga,

**8** neka što ja posijem, drugi pojede,  
neka se iskorijeni što mi iznikne!

**9** Ako se moje srce dalo zaludjeti od žene,  
ako sam vrebao na vratima svojega susjeda,

**10** neka drugomu melje moja žena,  
neka se kakav stranac k njoj pridruži!

**11** Jer to bi bila sramota, opačina,  
kojoj treba suditi.

**12** To bi bio požar koji proždire do uništenja  
i iskorjenjuje sve moje imanje.

**13** Ako sam prezreo pravo svoga sluge,  
svoje sluškinje, kad su raspravljali sa mnom,

**14** što da učinim kad se Bog diže?  
Kad on potražuje, što da mu se odvrati?

**15** Nije li u majčinoj utrobi moj Stvoritelj stvorio i njega?  
Nije li nas obojicu on isti sazdao u majčinu krilu?

**16** Ako sam odbio želju siromasima  
i dao da venu oči udovici,

**17** i ako sam svoj zalogaj sam jeo,  
i nije sirota uzela od toga svoj dio

**18** – a ja sam je kao otac odgajao od mladosti,  
od krila svoje majke vodio sam je,

**19** ako sam vidio ostavljene bez odjeće  
i siromaha bez pokrivala,

**20** i nisu mi zahvaljivala njegova bedra  
jer ga je ugrijalo runo mojih ovaca,

**21** ako sam ikada zamahnuo rukom na sirote,  
jer na vratima nađoh svoju pomoć,

**22** onda neka mi ispadne rame iz pleća,  
i moja ruka neka se otkine iz zglobova:

**23** Jer bi mi strašan bio kazneni sud Božji;  
kad bi on ustao, ne bih odolio.

**24** Ako sam polagao u zlato svoje nade  
i čistome zlatu govorio: uzdanje moje,

**25** ako sam se veselio što mi je posjed velik  
i što je već toliko stekla moja ruka,

**26** ako sam gledao sunce kako sja  
i mjesec kako ponosit hodi,

**27** ako se moje srce dalo potajno zaludjeti  
i ja mu poslao poljubac,

**28** i to bi bila krivnja koju treba suditi,  
jer sam zanijekao Boga u visini!

**29** Nisam se radovao padu svojega neprijatelja,  
i nisam se veselio kad bi ga zadesila nesreća;

**30** nikada ne dadoh svojim ustima da sagriješe  
tražeći njegov život s proklinjanjem.

**31** Zaista, moji suvremenici priznaše:  
»Tko se ne nasiti od njegova jela?«

**32** Stranac nije trebao vani noćiti;  
vrata su moja putniku bila otvorena.

**33** Ako sam, kao što čine ljudi, tajio svoje grijehe  
i krio svoju krivnju u njedrima svojim,

**34** jer sam se plašio velikoga mnoštva  
i bojao se prezira rodbine,  
onda bih zašutio i ne bih išao pred vrata.

**35** O, da bi me tko slušao!  
Ovdje je moj potpis!  
Svemogući neka mi odgovori!  
Tužba je mojih pravnih protivnika postavljena.

**36** Zaista, ja bih je uzeo na svoje rame  
i svezao bih je sebi kao častan vijenac.

**37** Kazao bih mu broj koraka,  
kao knez pristupio bih k njemu.

**38** Ako je moja njiva vikala na me,  
i ujedno njezine brazde plakale,

**39** ako sam jeo njezin plod bez plaćanja  
i ražalostio njezina gospodara –

**40** umjesto pšenice neka mi rodi trnje,  
mjesto ječma kukolj!  
Završeni su Jobovi govori.

---

Izvor: https://www.biblija.verbum.hr/job/31
Prethodno poglavlje: https://www.biblija.verbum.hr/job/30.md
Sljedeće poglavlje: https://www.biblija.verbum.hr/job/32.md
Knjiga: https://www.biblija.verbum.hr/job.md