Jobov govor: Veličina Božja

¹Nato odvrati Job: ²Kako si tako krasno pomogao nemoći, podupro ruku onome kojemu se skršila jakost! ³Kako si tako dobro savjetovao ludost, i mudrost u izobilju iznio na svjetlo! ⁴A koga si to htio poučiti? Čiji je duh izišao iz tebe?« ⁵Od njega se prepadaju mrtvi pod vodama i njihovim stanovnicima. ⁶Otkriven je pred njim podzemni svijet, carstvo mrtvih bez pokrova. ⁷Nad prazninom razastire on sjever, iznad ničega daje da lebdi zemlja. ⁸U svoje oblake goni vode, a da se pod njima ne rasprsnu oblaci. ⁹On prekriva krug punoga mjeseca i razapinje nad njim svoj oblak. ¹⁰On vuče krug oko površine vode, gdje svjetlost graniči s tminom. ¹¹Stupovi neba tresu se i dršću od njegove prijetnje. ¹²Svojom snagom čini da buči more, svojom mudrošću razbija Rahaba (neman). ¹³Njegov dah razvedri nebo, njegova ruka probode hitru zmiju. ¹⁴Ali to su tek obrubi njegova upravljanja, šapat je to samo što čujemo o njemu. I tko da razumije grom njegove svemoći?!