Razorenje Jeruzalema i propast kraljevstva

¹Dvadeset i jedna godina bila je Sidkiji kad je postao kralj. Vladao je jedanaest godina u Jeruzalemu. Mati se je njegova zvala Hamitala i bila je kći Jeremije iz Libne. ²On je činio ono što se nije sviđalo Gospodinu, sasvim kako je činio Jojakim. ³Zbog Gospodnjega gnjeva došlo je s Jeruzalemom i Judom tako daleko da ih je odbacio ispred svojega lica. Sidkija otpade od babilonskoga kralja. ⁴U devetoj godini njegova vladanja, desetoga dana desetoga mjeseca, dođe Nabukodonozor, babilonski kralj, sa svom svojom vojskom na Jeruzalem. Opkoliše ga i načiniše opkope uokolo. ⁵Grad ostade opkoljen do jedanaeste godine Sidkijina kraljevanja. ⁶Devetoga dana četvrtoga mjeseca bila je glad u gradu postala tako teška te narod zemlje nije više imao što jesti. ⁷Tada gradski zid bi provaljen, i vojnici svi nagnuše u bijeg – i ostaviše grad noću – putem kroz vrata između oba zida uz kraljev vrt, a Kaldejci su držali grad opkoljenim. Okrenuše prema jordanskoj ravnici. ⁸Ali kaldejske čete potjeraše kralja i stigoše Sidkiju u jerihonskom polju, nakon što ga je bila ostavila sva njegova vojska i razbježala se. ⁹Uhvatiše kralja i dovedoše ga babilonskom kralju u Riblu, u hamatskom području. Taj mu izreče osudu. ¹⁰Babilonski kralj dade Sidkijine sinove poklati na njegove oči i sve Judine knezove pogubi u Ribli. ¹¹A Sidkiju dade oslijepiti i staviti u okove. Tada ga dade babilonski kralj odvesti u Babilon i u zatvoru ga držati do njegove smrti. ¹²Desetoga dana petoga mjeseca, tj. u devetnaestoj godini kraljevanja Nabukodonozora, babilonskoga kralja, dođe u Jeruzalem Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, koji je bio u osobnoj službi babilonskoga kralja, ¹³i spali Gospodnji Hram, kraljevsku palaču i sve kuće u Jeruzalemu. Sve znamenitije zgrade dade spaliti. ¹⁴Sve jeruzalemske zidove uokolo obarale su sve kaldejske čete koje su bile pod zapovjednikom tjelesne straže. ¹⁵Jedan dio malih ljudi i ostatak naroda što je još bio preostao u gradu, kao i prebjege što su bili prebjegli babilonskom kralju, i ostatak zanatlija odvede Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže. ¹⁶A jedan dio malih ljudi u zemlji ostavi Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, kao vinogradare i seljake. ¹⁷Mjedene stupove u Gospodnjem Hramu, podnožja i mjedeno more u Gospodnjem Hramu, razbiše Kaldejci i svu mjed odvukoše u Babilon. ¹⁸I lonce, lopate, noževe, vrčeve, zdjele i sve mjedeno posuđe, što se upotrebljavalo kod službe Božje, uzeše. ¹⁹I umivaonike, tave, škropionice, lonce, svijećnjake, kadionice i čaše, što je sve bilo od zlata i srebra, uze sebi zapovjednik tjelesne straže. ²⁰Oba stupa, jedno more, dvanaest mjedenih volova, što su bili pod njim, i klupe što ih je bio dao napraviti kralj Salomon za Gospodnji hram – mjedi svega tog posuđa nije bilo mjere. ²¹Što se tiče stupova, jedan je stup bio visok osamnaest lakata, i konac od dvanaest lakata bio je potreban da ga obuhvati; bio je četiri prsta debeo i unutra šupalj. ²²Odozgo na njemu bilo je mjedeno oglavlje. Oglavlje je bilo visoko pet lakata. Pletenice sa šipkama ovijale su se oko oglavlja, sve od mjedi. Isto tako bio je i drugi stup sa šipkama. ²³A bilo je dvadeset i šest šipaka, koje su lebdjele slobodno. Svih je šipaka oko pletenice bilo stotinu. ²⁴Zapovjednik tjelesne straže uze sa sobom velikoga svećenika Seraju i drugoga svećenika Sefaniju i tri vratara. ²⁵Dalje uze iz grada jednoga dvoranina, koji je bio nad vojnicima, i sedam ljudi iz bliže kraljeve okoline, koji se nađoše u gradu, onda pisara vojnog zapovjednika, koji je popisivao narod u zemlji za vojnu službu i šezdeset ljudi iz naroda, koji se nađoše u gradu. ²⁶Te, dakle, uze Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, i odvede ih u Riblu babilonskom kralju. ²⁷A babilonski kralj dade ih pobiti i pogubiti u Ribli u hamatskoj zemlji. Tako on odvede Judu iz njegove zavičajne zemlje. ²⁸Ovo je broj ljudi što ih Nabukodonozor odvede u ropstvo: u sedmoj godini tri tisuće i dvadeset i tri Judejca, ²⁹u osamnaestoj Nabukodonozorovoj godini osam stotina i trideset i dvije duše iz Jeruzalema, ³⁰u dvadeset i trećoj Nabukodonozorovoj godini odvede u ropstvo Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, Judejaca sedam stotina i četrdeset i pet duša, svega četiri tisuće i šest stotina duša. ³¹U trideset sedmoj godini, otkako je bio odveden Jojakin, Judin kralj, u dvanaestom mjesecu, dvadeset petoga dana u mjesecu, Evil Merodak, babilonski kralj, u godini svoga nastupa na vlast pomilova Jojakina, Judina kralja, i izvadi ga iz tamnice. ³²On porazgovori s njim prijateljski i namjesti mu prijestolje više od prijestolja drugih kraljeva, koji se nađoše kod njega u Babilonu. ³³Smio je skinuti sa sebe tamničke haljine i svagda kod njega jesti, dok je živio. ³⁴Njegovo uzdržavanje, što je bilo trajno, davalo mu se iz dana u dan, dok je živio, od babilonskoga kralja – do njegove smrti.