Proročanstvo o Babilonu

¹Ovo je riječ koju reče Gospodin o Babilonu, zemlji Kaldejaca, preko proroka Jeremije: ²Objavite među narodima i razglasite, visoko dignite zastavu i navijestite, ne tajite, iskažite: »Uzet je Babilon, posramljen je Bel, razmrskan je Marduk, slike su njegove posramljene, idoli su njegovi razrušeni! ³Jer protiv njega ide narod sa sjevera. Zemlju će njegovu učiniti pustinjom. Nitko više ne će stanovati u njoj. Čovjek i životinja pobjegli su, raspršili su se.« ⁴»U one dane i u ono vrijeme«, govori Gospodin, »dolaze Izraelova i Judina djeca zajedno. Idu ovamo, neprestano plačući, i traže Gospodina, svojega Boga. ⁵Pitaju za put u Sion: tamo je upravljen njihov pogled. Dolaze i stoje kod Gospodina. U vječnom Savezu, što se nikada ne zaboravlja. ⁶Narod je moj bio izgubljeno stado. Pastiri su ga njegovi zaveli. Vodili su ga okolo po gorama. Išli su s brda na humove. Zaboravili su svoj stan. ⁷Tko ih je god našao, proždro bi ih. Neprijatelji su njihovi govorili: Mi im time ne činimo krivo jer su sagriješili Gospodinu, stanu pravde, nadi svojih otaca, Gospodinu. ⁸Bježite iz područja Babilona, iz zemlje Kaldejaca! Iziđite! Budite kao ovnovi pred stadom! Jer evo, ja ću podignuti i povesti protiv Babilona mnoštvo velikih naroda iz sjeverne zemlje. ⁹Oni će se postaviti protiv njega. Otamo će ga osvojiti. Strijele su im kao u valjana junaka, koji se ne vraća nikad bez uspjeha. ¹⁰Tako će Kaldeja postati plijenom. Oni koji će je plijeniti, dobit će svi dosta«, govori Gospodin. ¹¹»Jest, veselite se samo; jest, radujte se samo, vi lupeži moje baštinske zemlje! Jest, poskakujte kao telad na travi i hržite kao ždrijepci! ¹²Sasvim se osramoti vaša mati. Postiđena je koja vas je rodila. Zaista, bit će posljednja među narodima: pustinja, suha zemlja, pustara! ¹³Zbog Gospodnjega gnjeva ne će se u njoj stanovati, sva će opustjeti. Tko bude prolazio pokraj Babilona, zgrozit će se i podsmjehivat će se zbog svih njegovih rana.« ¹⁴Postavite se okolo protiv Babilona, vi svekoliki strijelci! Gađajte ga! Ne štedite strijela! Jer je sagriješio Gospodinu. ¹⁵Podignite protiv njega bojnu viku uokolo: »Predao se, kule mu padaju, zidovi mu se ruše!« Jest, ovo je Gospodnja osveta! Osvetite mu se! Učinite mu kako je sam činio! ¹⁶Istrijebite iz Babilona sijača i onoga koji maše srpom o žetvi! Od pogubnoga mača neka se vrati svaki k svojemu narodu, neka bježi svaki u svoju postojbinu! ¹⁷Izrael je potjerana ovca, gonjena od lavova. Najprije ga je jeo asirski kralj. Onda mu je Nabukodonozor, babilonski kralj, polomio kosti. ¹⁸Zato ovako veli Gospodin nad vojskama, Bog Izraelov: »Zaista, ja ću kazniti babilonskoga kralja i njegovu zemlju, kao što sam kaznio asirskoga kralja. ¹⁹Vratit ću Izraela njegovu pašnjaku. Neka pase na Karmelu i u Bašanu! Bit će sit na Efrajimovim gorama i u Gileadu. ²⁰U one dane i u ono vrijeme«, govori Gospodin, »tražit će Izraelovu krivnju: nema je više. Ne nalaze se Judini grijesi. Jer ću oprostiti ostatku što ga ostavim. ²¹Iziđi protiv zemlje Meratajima, iziđi protiv nje i protiv stanovnika Pekoda! Uništi ih i istrijebi«, govori Gospodin, »i učini točno kako ti zapovjedim!« ²²Čuj! Rat je u zemlji i veliko razaranje! ²³Kako je razbijen, razmrskan malj cijeloga svijeta! Kako je Babilon postao strašilo među narodima! ²⁴»Stavljam ti zamke, Babilone, hvataš se u njih i ne osjećaš. Zatečen si i uhvaćen jer si izazvao Gospodina u boj.« ²⁵Svoju oružarnicu otvori Gospodin, izvadi svoje gnjevno oružje. Jer ima posla za svemogućega, Gospodina nad vojskama u zemlji Kaldejaca. ²⁶Pođite na nju s posljednjega kraja! Otvorite njezine žitnice! Zgrnite je kao snopove! Uništite je! Neka više ne ostane od nje ni ostatak! ²⁷Pokoljite sve njezine junce! Dolje s njima na klanje! Teško njima, dan je njihov došao, vrijeme njihova pohođenja! ²⁸Čuj! Umakli bjegunci iz babilonske zemlje koji na Sionu Gospodina, našega Boga, objavljuju osvetu, osvetu za njegov Hram: ²⁹Podignite mnoge protiv Babilona, sve strijelce! Utaborite se protiv njih, da ne utekne nijedan! Isplatite mu njegova djela! Učinite s njim točno onako kako je on sâm činio! Jer je bio drzak prema Gospodinu, prema Izraelovu Svecu. ³⁰»Zato će njegovi mladići pasti po njegovim ulicama, svi će njegovi ratnici izginuti u onaj dan!«, govori Gospodin. ³¹»Zaista, ja ću poći na tebe, Drska«, govori svemogući Gospodin nad vojskama. »Jest, dan je tvoj došao, vrijeme tvojega pohođenja! ³²Ohola će se srušiti i pasti, i nitko je ne će podići. Stavit ću oganj na njezine gradove i spalit će sve oko nje.« ³³Ovako veli Gospodin nad vojskama: »Silu podnesoše Izraelova i Judina djeca. Svi koji ih odvedoše, drže ih čvrsto i ne će ih pustiti. ³⁴Ali je jak njihov izbavitelj: Gospodin nad vojskama je njemu ime. On vodi sigurno svoju stvar, da donese mir zemlji, a nemir babilonskim stanovnicima.« ³⁵»Mač na Kaldejce«, govori Gospodin, »i na babilonske građane, na njegove knezove i mudrace! ³⁶Mač na njegove varalice: poludjet će! Mač na njegove junake: klonut će! ³⁷Mač na njegove konje i na njegova kola, i na svu mješavinu naroda u njegovoj sredini: postat će kao žene! Mač na njegovo blago: bit će zaplijenjeno! ³⁸Mač na njegove vode: presušit će! Jer je to zemlja idola. Zbog njihovih gadnih likova postat će luđaci. ³⁹Zato će se ondje nastaniti lisice i čagljevi, i nojevi će ondje stanovati. Dovijeka ne će više biti nastanjen, od koljena do koljena ne će biti naseljen. ⁴⁰Kako je Bog razorio Sodomu i Gomoru i njihove susjedne gradove«, govori Gospodin, »tako ne će više nitko ondje stanovati, nijedan čovjek ne će ondje boraviti!« ⁴¹Evo, narod dolazi sa sjevera. Velik narod i mnogi kraljevi podižu se s krajeva zemlje. ⁴²Nose luk i koplje, tvrdi su i bez milosrđa. Njihova vika buči kao more, na konjima jure ovamo, kao naoružani ratnik, protiv tebe, babilonska kćeri! ⁴³Babilonski kralj čuo je vijest o njima: njegove ruke padaju mlitavo, tjeskoba ga obuzima, bolovi kao ženu koja rađa. ⁴⁴»Gle, kao što lav izlazi iz sjajne jordanske zemlje na pašnjak u Temanu, tako ih iznenada gonim otamo. Koga sam izabrao, toga ću postaviti nad njima. Jer tko je kao ja? Tko će me izazvati? I koji će mi pastir odoljeti?« ⁴⁵Zato čujte Gospodnju odluku, koju je prihvatio protiv Babilona, njegove naume koje je smislio protiv kaldejske zemlje! Zaista, odvući će ih, najmanje od ovaca! Zaista, zgrozit će se pred njima vlastita paša! ⁴⁶Od glasa: »Zauzet je Babilon« – zadrhtat će zemlja. Jauk će njihov prodrijeti u narode!