Proročanstvo o Egiptu

¹Ovo što slijedi je kao Gospodnja riječ proroku Jeremiji o neznabožačkim narodima: ²o Egiptu. Protiv vojske faraona Neka, egipatskoga kralja, koja je bila kod Karkemiša na Eufratu, i koju potuče Nabukodonozor, babilonski kralj, u četvrtoj godini Jojakima, Jošijina sina, Judina kralja: ³»Pripravite štitove i štitiće! Idite u boj! ⁴Prežite konje! Popnite se, vozači! Postavite se sa šljemom! Zaoštrite sulice! Stavite na sebe oklope! ⁵Što vidim? Oni se plaše i uzmiču. Junaci su njihovi klonuli duhom, bježe bez obzira, strah naokolo!«, govori Gospodin. ⁶»Ni najbrži ne uteče. Ni junak ne umakne. Na sjeveru, na obali Eufrata, svaljuju se i padaju.« ⁷Tko se to diže kao Nil? Čije to vode šume kao rijeke? ⁸Egipat se diže kao Nil! Vode mu šume kao rijeke! Veli: »Idem gore, poplavit ću zemlju, uništit ću gradove i njihove stanovnike.« ⁹Naprijed, konji! Navalite kola! Iziđite, junaci, Kuš i Put, vi štitonoše, vi Lidijci, vi strijelci! ¹⁰Dan je Gospodina, Gospodina nad vojskama, dan osvete, da se osveti svojim neprijateljima. Njegov će ih mač proždrijeti i nasitit će se, napit će se njihove krvi. Bojnu svetkovinu svetkuje Gospodin, Gospodin nad vojskama, u sjevernoj zemlji, na rijeci Eufratu. ¹¹Uziđi u Gilead, uzmi balzama, djevojko, egipatska kćeri! Uzalud tražiš mnoge lijekove: tebi nema ozdravljenja. ¹²Narodi čuše za tvoju sramotu. Vike ti je puna zemlja, jer je junak pao na junaka. Oni leže jedan do drugoga. ¹³Ovo je riječ koju reče Gospodin proroku Jeremiji o pohodu što ga je poduzeo Nabukodonozor, babilonski kralj, da potre egipatsku zemlju: ¹⁴Javite u Egiptu! Oglasite u Migdolu! Objavite u Memfisu i Tafnisu! Recite: »Postavi se i spremi se! Već oko tebe proždire mač. ¹⁵Kako? Junaci su ti povaljani? Zar se nisu mogli oduprijeti?« Jest, Gospodin ih je poobarao. ¹⁶Učinio je da su pali vrlo mnogi. Pada čovjek na čovjeka. Tada viču: »Ustanimo, vratimo se k svojemu narodu, u zemlju svoje postojbine, ispred pogubnoga mača!« ¹⁷Zovite sad faraona, egipatskoga kralja: »Vikaču, kada je prošlo vrijeme!« ¹⁸»Tako neka sam ja živ«, govori kralj, »Gospodin nad vojskama« je njegovo ime; »kao Tabor među gorama, kao Karmel na moru, tako on dolazi. ¹⁹Za odvođenje spremi sebi imanje, stanovništvo, egipatska kćeri! Pustoš će postati Memfis, ostavljen i bez ljudi.« ²⁰Egipat je nalik lijepoj kravi. Obadi sa sjevera navaljuju na nju. ²¹I plaćenici su njegovi u njegovoj sredini kao ugojeni telci. Ali se i oni okreću, bježe svi otamo, ne ostaju kad na njih dolazi dan njihove propasti, vrijeme njihove kazne. ²²Čuj, zmija psiče! Dolaze s vojskom, navaljuju na Egipat sa sjekirama. ²³»Kao drvosječe sijeku njegovu šumu« – govori Gospodin, – »jer je postala neprohodnom. Više ih je nego skakavaca, nema im broja.« ²⁴Osramoćena ja egipatska kći, predana je u ruke sjevernom narodu. ²⁵Govori Gospodin nad vojskama, Izraelov Bog: »Evo, ja ću pohoditi Amona u Tebi, faraona i Egipat, njegove bogove i kraljeve, faraona s onima što se oslanjaju na njega. ²⁶Predat ću ih onima koji im rade o glavi, Nabukodonozoru, babilonskom kralju i njegovim slugama. A potom će biti Egipat naseljen kao u prošlosti« – govori Gospodin. ²⁷»A ti se ne boj, Jakove, slugo moj!« Na plaši se, Izraele! Jer evo, ja ću te izbaviti iz daleke zemlje, tvoju djecu iz zemlje njihova progonstva! Vratit će se Jakov i naći će mir, bezbrižno će živjeti, ni od koga ometan. ²⁸»Ne boj se, Jakove, slugo moj« – govori Gospodin – »jer sam ja s tobom! Sve ću narode uništiti u koje sam te prognao! Ali tebe ne utamanjujem. Tebe samo kažnjavam s mjerom. Ne mogu te ostaviti sasvim bez kazne!«