Posljednja prorokova opomena Judejcima u Egiptu

¹Ovo je riječ što dođe Jeremiji za sve Judejce koji su stanovali u Egiptu, a bili su se naselili u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu: ²»Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izraelov Bog: Vi ste sami vidjeli svu nesreću koju sam pustio da dođe na Jeruzalem i na sve Judine gradove. Evo, do danas su opustošeni, i nitko ne stanuje u njima ³zbog njihove zloće kojom su me žalostili idući tamo i kadeći, i služeći tuđim bogovima, koje nisu znali ni oni, ni vi, ni vaši oci. ⁴Ja sam bio ipak neprestano slao k vama sve svoje sluge, proroke, da opominju: Ne činite te gadosti, koje mrzim! ⁵Ali ne poslušaše i ne prignuše mi svojega uha, da bi se odvratili od svoje zloće i da više ne bi kadili drugim bogovima. ⁶Tako se izli moja jarost i gnjev, i raspali se u Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama. Postadoše razvaline i pustoš, kao što su još i dan današnji. ⁷A sada ovako veli Gospodin, Bog nad vojskama, Izraelov Bog: Zašto sami sebi nanosite tako veliku nesreću? Vi istrebljujete sebe, čovjeka i ženu, dijete i nejače, iz Jude tako da ne ostane više u vas ostatka. ⁸Dražite me djelima svojih ruku kadeći drugim bogovima u Egiptu, kamo odoste da se tamo naselite. Tako se sami istrebljujete i postajete kletva i poruga svim narodima na zemlji. ⁹Jeste li zaboravili zlodjela otaca i zlodjela Judinih kraljeva, zlodjela njegovih knezova, svoja zlodjela i zlodjela svojih žena, što ih počiniste u Judinoj zemlji i po jeruzalemskim ulicama? ¹⁰Ne dolaze k sebi do danas, ne boje se i ne hode po mom zakonu i mojim uredbama, što sam ih propisao vama i vašim ocima. ¹¹Zato govori Gospodin nad vojskama, Izraelov Bog: Evo, ja upravljam svoj pogled prema vama na nesreću, da istrijebim sve Judejce. ¹²Pomorit ću Judin ostatak koji se okrenuo prema Egiptu i otišao onamo, i ondje se naselio. Svi će biti potamanjeni u Egiptu. Od mača će pasti, od gladi poginuti, od najmanjega do najvećega. Izginut će od mača i gladi i bit će kletva i groza, podsmijeh i poruga. ¹³Pohodit ću one koji se nastaniše u egipatskoj zemlji, kao što sam pohodio Jeruzalem mačem, glađu i kugom. ¹⁴Nijedan od Judina ostatka koji je došao u Egipat da se ondje nastani, ne će uteći ili umaknuti i vratiti se u Judinu zemlju, makar čeznuli za povratkom, da opet ondje stanuju. Doista, oni se ne će vratiti osim malo bjegunaca.« ¹⁵Svi ljudi koji su znali da su njihove žene kadile drugim bogovima i sve žene koje su ondje stajale u velikom broju, i sav narod što je stanovao u Egiptu u Patrosu, odgovoriše Jeremiji: ¹⁶»To što si nam izjavio u Gospodnje ime ne ćemo poslušati. ¹⁷Mi ćemo točno ispuniti svoje obećanje što smo ga dali na svoja usta, naime da ćemo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj naljeve, kao što smo činili mi i naši oci, naši kraljevi i knezovi u Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama. Tada smo imali kruha, da jedemo do sitosti. Bilo nam je dobro, i ne doživjesmo nikakvu nesreću. ¹⁸A otkad smo prestali kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj naljeve, trpimo oskudicu u svemu i ginemo od mača i od gladi. ¹⁹I kad kadimo nebeskoj kraljici i lijevamo joj naljeve, biva li možda bez volje i znanja naših ljudi da joj priređujemo žrtvene kolače po njezinoj slici i lijevamo joj naljeve?« ²⁰Jeremija odgovori svemu narodu, ljudima i ženama, i svima koji su mu bili odvratili: ²¹»Nije li upravo žrtva koju ste prinosili u Judinim gradovima i po jeruzalemskim ulicama, vi i vaši oci, vaši kraljevi i knezovi sa zemaljskim narodom, bila ona na koju je mislio Gospodin i koja ga je dirnula u srce? ²²Gospodin nije mogao podnositi vaših zlih djela i gadosti što ste ih činili, i tako je vaša zemlja postala ruševina, groza i kletva. Nitko više ne stanuje u njoj do dana današnjega. ²³Jer ste žrtvovali i protiv Gospodina griješili, jer niste slušali Gospodnjega glasa i niste upravili svoj put po njegovu zakonu i po njegovim odredbama i zapovijedima, zato je došla na vas nesreća kakva je danas.« ²⁴Još reče Jeremija svemu narodu i svim ženama: »Čujte Gospodnju riječ svi Judejci što stanujete u egipatskoj zemlji: ²⁵Ovako veli Gospodin nad vojskama, Izraelov Bog: Što ste vi i vaše žene obećali na svoja usta, izvršavate vlastitim rukama. Vi kažete: Moramo držati svoje zavjete što smo ih učinili; moramo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj naljeve. Držite samo svoje zavjete i izvršavajte ih vjerno! ²⁶Zato čujte Gospodnju riječ, svi Judejci koji boravite u Egiptu: Doista, ja se zaklinjem svojim velikim imenom – veli Gospodin. Neka se više moje ime ne uzima u usta ni od kojega igdje Judejca u egipatskoj zemlji, da bi rekao: Tako neka je živ svemogući Gospodin! ²⁷Evo, ja bdijem nad njima na nesreću, ne na spasenje. Svi Judejci što su u Egiptu ginut će od mača i od gladi, do uništenja. ²⁸Samo će ih malo biti koji će umaknuti maču i vratiti se iz Egipta u Judu. Svi od Judina ostatka što su otišli u Egipat da se ondje nastane, upoznat će čija se riječ ispunila: moja ili njihova. ²⁹Ovo neka vam je znak za to – govori Gospodin – da ću vas pohoditi na tom mjestu, da upoznate da će se ispuniti moja prijetnja vama: ³⁰Ovako veli Gospodin: Evo, ja ću dati faraona Hofru, egipatskoga kralja, u ruke neprijateljima, a vlast onima koji mu rade o glavi, kao što sam dao Sidkiju, Judina kralja, u ruke njegovu neprijatelju Nabukodonozoru, babilonskom kralju, koji mu je radio o glavi.«