Sudbina Sidkije

¹Ovo je riječ koja dođe Jeremiji od Gospodina kad su Nabukodonozor, babilonski kralj, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva što su bila pod njim, i svi narodi vojevali protiv Jeruzalema i protiv svih njegovih gradova. ²Ovako veli Gospodin, Izraelov Bog: »Idi, kaži Sidkiji, Judinu kralju. Ovako veli Gospodin: Evo, ja dajem taj grad u ruke babilonskom kralju. On će ga spaliti ognjem. ³Ti ne ćeš umaknuti njegovoj ruci, nego ćeš biti uhvaćen i predan njegovoj vlasti. Oko u oko vidjet ćeš babilonskoga kralja i usta u usta ćeš s njim govoriti i doći ćeš u Babilon. ⁴Ali čuj Gospodnju riječ, Sidkija, Judin kralju! Ovako veli Gospodin o tebi: Ne ćeš poginuti od mača. ⁵U miru ćeš umrijeti. I kao što se činilo u čast tvojim ocima, prijašnjim kraljevima, što su bili prije tebe, tako će se platiti i tebi mrtvački oganj i naricat će se za tobom: Ah, Gospodaru! To je proroštvo što ga navješćujem« – govori Gospodin. ⁶Prorok Jeremija navijesti sve te riječi Judinu kralju Sidkiji u Jeruzalemu, ⁷dok je vojska babilonskoga kralja udarala na Jeruzalem i na sve Judine gradove što su još preostali, naime na Lakiš i Azeku. To su od Judinih gradova bili jedini tvrdi gradovi, što su se još držali.

Oslobođenje robova

⁸Ovo je riječ koja dođe Jeremiji od Gospodina, nakon što je kralj Sidkija bio sklopio nagodbu sa svim narodom u Jeruzalemu, da im proglasi oslobođenje. ⁹Svaki je morao osloboditi svoga roba i ropkinju, ako su bili Hebreji i Hebrejke, da više nitko nema svojega judejskog zemljaka kao roba. ¹⁰Svi knezovi i sav narod poslušaše. Bili su pristali na nagodbu da svaki otpusti roba i ropkinju i da ih više ne drži kao robove; poslušaše i otpustiše. ¹¹A poslije su opet uzimali robove i ropkinje koje su bili otpustili, i silom su ih opet učinili robovima i ropkinjama. ¹²Tada dođe Jeremiji od Gospodina Gospodnja riječ: ¹³»Ovako veli Gospodin, Izraelov Bog: Ja sam učinio Savez s vašim ocima kad ih izvedoh iz Egipta, iz kuće ropstva: ¹⁴Nakon sedam godina mora svaki od vas otpustiti svojega hebrejskog zemljaka koji se prodao. Šest godina mora ti služiti kao rob; onda ga trebaš slobodna otpustiti od sebe. Ali me ne poslušaše vaši oci i ne prignuše mi svojega uha. ¹⁵Vi ste se sad bili od toga odvratili, bili ste činili što je pravo u mojim očima proglasivši oslobođenje svojih zemljaka i bili ste sklopili nagodbu preda mnom u mojoj kući, koja se zove mojim imenom. ¹⁶Ali sada oskvrnjujete ponovno moje ime. Svaki je svojega roba i ropkinju, koje ste bili otpustili, opet uzeo natrag i silom ih natjerao da mu budu robovi i ropkinje. ¹⁷Zato veli Gospodin: Vi me ne poslušaste, ali proglasiste oslobođenje, svaki za svojega zemljaka i bližnjega. Zato i ja navješćujem nasuprot vama oslobođenje – govori Gospodin – za mač, kugu i glad. Činim vas strašilom za sva zemaljska kraljevstva. ¹⁸A ljudima koji prestupe moju nagodbu i ne izvrše odredbe nagodbe koju su sklopili preda mnom, učinit ću kao govedu što su ga rasjekli na dvoje i prošli između njegovih komada. ¹⁹Judine i jeruzalemske knezove, dvorane, svećenike i sav narod ove zemlje, koji prođoše između komadâ goveda, ²⁰predat ću u ruke neprijateljima, u ruke onima koji im rade o glavi. Mrtva će njihova tjelesa biti hrana nebeskim pticama i zemaljskim životinjama. ²¹A Sidkiju, Judina kralja, i njegove knezove predat ću u ruke njihovim neprijateljima, u ruke onima koji im rade o glavi, i u ruke vojsci babilonskoga kralja koja je sada otišla. ²²Doista, veli Gospodin, ja ću učiniti da se natrag dovedu na ovaj grad, i oni će se boriti protiv njega, zauzeti ga i spaliti ognjem. Judine ću gradove učiniti pustinjom u kojoj nitko ne stanuje.«