Zlostavljanje i tužba proroka

¹Kada je svećenik Pašhur, Imerov sin (on je bio nadzornik u Gospodnjoj kući), čuo proroka Jeremiju gdje navješćuje te riječi, ²on izbičeva proroka Jeremiju i dade ga staviti u klade koje su se nalazile na gornjim vratima, to jest na Benjaminovim vratima Gospodnje kuće. ³Kad Pašhur drugo jutro izvadi Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: »Gospodin te ne zove više Pašhur, nego Magor (groza uokolo). ⁴Jer ovako veli Gospodin: Evo, činim te grozom za tebe i za sve tvoje prijatelje! Oni će pasti od mača svojih neprijatelja, i ti ćeš to vidjeti vlastitim očima. Cijelog ću Judu dati u ruke babilonskom kralju. On će ih zarobljene odvesti u Babilon i pobit će ih mačem. ⁵Predat ću sve bogatstvo toga grada, sve njegovo dobro i dragocjenosti. Sve blago kraljeva Judinih dat ću u ruke neprijateljima. Oni će ga razgrabiti, uzeti i odnijeti u Babilon. ⁶I ti, Pašhure, i svi tvoji ukućani, vi ćete otići u ropstvo. U Babilon ćeš doći, tamo ćeš umrijeti i tamo biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si prorokovao laži.« ⁷Ti si me obmanuo, Gospodine, i ja sam se dao obmanuti. Ti si me uhvatio i prisilio. Na podsmijeh sam dan na dan. Sav mi se svijet ruga. ⁸Ah, kad govorim, moram zavikati: »Nepravda, sila!«, moram vikati! Jer Gospodnja riječ donosi mi svaki dan porugu i podsmijeh. ⁹Kažem li: »Ne ću više misliti na njega, ne ću više nikada govoriti u njegovo ime!«, tada gori i bukti u meni kao oganj, zatvoren u mojim kostima! Mučim se kako bih podnio. Ne mogu više! ¹⁰Ah, čujem tolike gdje šapuću – groza uokolo: »Prijavite ga! Mi ga izdajemo!« Svi moji prijatelji vrebaju da posrnem: »On se možda da obmanuti! Tada ga imamo u ruci i osvetit ćemo mu se.« ¹¹Ali je sa mnom Gospodin kao jak junak. Zato neka navaljuju moji progonitelji, ne mogu mi ništa. Posramit će se – jer ne će postići ništa – sramota im je vječna, nezaboravna. ¹²Gospodine nad vojskama, koji kušaš pravednika, koji istražuješ bubrege i srca! Daj da vidim tvoju osvetu na njima jer sam svoju stvar povjerio tebi! ¹³Pjevajte hvalu Gospodinu! Slavite Gospodina! On izbavlja život siromahu iz zlikovčeve ruke. ¹⁴Proklet dan u koji se rodih, dan kad mi život dade mati! Neka nije blagoslovljen! ¹⁵Proklet čovjek koji donese radosnu vijest mojemu ocu: »Rodi ti se dijete, dječak!« On ga je vrlo obradovao. ¹⁶Tako neka se dogodi tome čovjeku kao gradovima što ih je razorio Gospodin, bez milosrđa! Neka sluša jauk ujutro, ratnu vrisku o podne, ¹⁷jer me ne usmrti u majčinu krilu da bi mi moja mati bila grob, i njezino tijelo da bi ostalo dovijeka trudno! ¹⁸Zašto sam morao izići iz majčina krila, da doživim muku i žalost, da potratim svoje dane u sramoti?