# Jeremija 2

*Šarićev prijevod · Biblija Verbum · biblija.verbum.hr*

## Nezahvalnost i nevjernost

**1** Dođe mi Gospodnja riječ:

**2** »Idi, viči Jeruzalemu glasno u uho:  
Ovako veli Gospodin:  
Naplatio sam ti tvoju mladu ljubav, zaručničku milinu,  
kad si u pustinji išao za mnom,  
u zemlji gdje se ne sije.

**3** Izrael je vrijedio Gospodinu kao sveto dobro,  
kao prvina od njegovih rodova.  
Tko bi jeo od toga, taj je to morao okajati;  
zlo je došlo na njega«, veli Gospodin.

**4** Čujte Gospodnju riječ, kućo Jakovljeva  
i sve obitelji Izraelova doma!

**5** Ovako veli Gospodin:  
»Što nepravedno nađoše na meni vaši oci  
te odstupiše od mene  
i pristadoše za ništavnim idolima  
i sami postadoše ništavni?

**6** Nisu pitali: Gdje je Gospodin,  
koji nas je vodio po pustinji,  
po pustarama i gudurama,  
po suhoj i mračnoj zemlji,  
po zemlji kojom ne prohodi putnik  
i u kojoj nitko ne stanuje?

**7** Dovedoh vas u plodnu zemlju,  
da uživate njezina dobra i plodove.  
A vi dođoste i oskvrnuste moju zemlju  
i moju baštinu učiniste gadnim mjestom.

**8** Svećenici nisu pitali: Gdje je Gospodin?  
Čuvari Zakona nisu me poznali.  
Pastiri su mi postali nevjerni.  
Proroci su bili Baalovi proroci;  
trčali su za nemoćnim idolima.

**9** Zato vas optužujem«, veli Gospodin,  
»i djecu vaše djece optužujem.

**10** Jest, prijeđite na otoke kitimske i vidite!  
Pošaljite tamo u Kedar, raspitajte se dobro  
i istražite je li ikad bilo tako nešto;

**11** je li koji narod promijenio svoje bogove,  
ako i nisu bogovi!  
A moj je narod predao svoga slavnoga Boga  
za nemoćne idole.

**12** Začudi se tome, nebo,  
zgrozi se i zaprepasti!«,  
veli Gospodin.

**13** »Jest, dvostruk je grijeh počinio moj narod:  
ostavili su mene,  
izvor žive vode,  
da kopaju sebi cisterne,  
raspucane zdence,  
koji ne zadržavaju vodu.

**14** Je li Izrael sluga,  
je li u kući rođen rob?  
Zašto je postao plijenom?

**15** Nad njim riču lavovi glasnom rikom,  
pustinjom su učinili njegovu zemlju.  
Popaljeni su njegovi gradovi,  
i nema stanovnika u njima.

**16** I Memfis i Tafnis popasoše ti tjeme.

**17** Nije li tomu kriv tvoj otpad  
od Gospodina, tvojega Boga,  
u vrijeme kad te vodio pravim putem?

**18** A što trčiš sad u Egipat  
kako bi pio vodu iz Nila?  
Što trčiš tamo prijeko u Asiriju  
kako bi pio vodu iz Eufrata?

**19** Tvoja zloća te opominje,  
tvoj otpad te kažnjava.  
Upamti i vidi  
kako je zlo i gorko  
što ostavljaš Gospodina, svojega Boga,  
i ne bojiš se mene!«,  
veli svemogući Gospodin nad vojskama.

**20** »Odavno si izlomio svoj jaram  
i raskidao svoju užad  
i rekao si: Ne služim ti više!  
A na svakom visokom humu,  
pod svakim zelenim drvetom,  
predao si se idolskim ljubavnicima.

**21** Bio sam te posadio kao plemenitu lozu.  
Kao posve pravu lozu.  
Ali kako si mi se izrodio u divlju lozu?

**22** I kad bi se oprao lužinom  
i uzeo sebi mnogo sapuna,  
tvoja krivnja ostaje mrlja preda mnom!«,  
veli svemogući Gospodin.

**23** »Kako možeš samo reći: Nisam se zamrljao,  
nisam trčao za Baalima!  
Pogledaj svoje poslove u dolini!  
Promisli što si učinio!  
Ti si brzonoga deva koja trči sad ovamo, sad onamo;

**24** divlja magarica navikla na pustaru,  
koja divljom pohlepom zijeva za zrakom.  
Tko zadovoljava njezinu upalu?  
Tko je traži, nalazi je bez muke  
u vrijeme njezine upale.

**25** Pazi, inače ćeš postati bos,  
i grlo će ti se još osušiti.  
Ali ti veliš: Nemoguće! Ne!  
Ja ljubim tuđe idole, trčim za njima!

**26** Kao što se lupež posrami kad je uhvaćen,  
tako stoji posramljena Izraelova kuća  
sa svojim kraljevima i svojim knezovima,  
sa svojim svećenicima i svojim prorocima.

**27** Oni govore drvetu: Ti si moj otac;  
i kamenu: Ti si mi darovao život!  
A meni okreću leđa, a ne lice.  
Ali u vrijeme nevolje viču:  
Ustani, dođi nam u pomoć!

**28** Gdje ostaju tvoji bogovi  
što si ih sam sebi napravio?  
Neka ustanu ako ti mogu pomoći  
u vrijeme nevolje!  
Jer mnogobrojni su kao tvoji gradovi,  
Juda, i tvoji bogovi.

**29** Zašto se tužite na me kad ste me svi ostavili?«,  
veli Gospodin.

**30** »Uzalud sam udarao tvoju djecu –  
ne primiše stege.  
Mač vam proždrije vaše proroke  
kao lav što davi.

**31** Izrođeni rode, što ste vi? Prihvatite Gospodnju riječ!  
Jesam li ja postao Izraelu pustinja,  
mračna zemlja?  
Kako kaže moj narod?  
Dosta smo lutali u njoj.  
Ne dolazimo više nikada k tebi!

**32** Zaboravlja li djevojka svoj nakit,  
zaručnica svoju tkanicu?  
A narod je moj zaboravio mene,  
ima tomu nebrojeno dana.

**33** Kako se dobro razumiješ u to  
da pronađeš milosnike!  
Tako si priviknuo svoj put i na zle stvari.

**34** Na skutovima ti se lijepi krv  
nedužnih siromaha.  
Nisi li ih zatekao kod provale.

**35** Unatoč svemu tomu još tvrdiš:  
Bez krivnje sam.  
Gnjev se njegov odvratio od mene!  
Sad te pozivam na odgovor,  
jer tvrdiš: Nisam ništa zlo počinio!

**36** Ah, kako mijenjaš svoj put!  
I od Egipta požet ćeš sramotu  
kakvu si imao od Asirije.

**37** I odatle ćeš morati otići  
s rukama nad glavom.  
Jer Gospodin odbacuje one u koje se uzdaš.  
Ne ćeš imati s njima sreće.

---

Izvor: https://www.biblija.verbum.hr/jeremija/2
Prethodno poglavlje: https://www.biblija.verbum.hr/jeremija/1.md
Sljedeće poglavlje: https://www.biblija.verbum.hr/jeremija/3.md
Knjiga: https://www.biblija.verbum.hr/jeremija.md